Podmetanje požara i stalno raspirivanje vatre u glavama stanovnika nije kažnjivo u BiH. Primjeri su brojni, skoro svakodnevni, a posljedice nimalo sagledive. Tako je požar u džamiji u Fazlagića Kuli kod Gacka fizički ugašen, ali metaforički, vatra i dalje tinja.
Kada je na ovogodišnji Kurban-bajram izgorjela džamija u ovom mjestu povratka Bošnjaka, priča o tom događaju odmah je dobila dva toka i dva konteksta, srpski i bošnjački. Jedni su apelovali da se sačekaju rezultati istrage o uzrocima požara, drugi su odmah "presudili" da je on podmetnut i osudili "gnusni čin".
Rezultati vještačenja pokazali su da je požar izazvan neadekvatno postavljenim električnim instalacijama, ali time nije za sve zainteresovane strane stavljena tačka na tu priču. Bošnjački političari koji su osudili paljenje džamije (sada ispada da su osudili nekog nestručnog električara) za sada još nisu izrazili nepovjerenje prema rezultatima istrage trebinjskog tužilaštva, ali je nalaze vještačenja odmah odbacio trebinjski imam Husein Hodžić.
On doduše nije iznio argumente za tvrdnju da je požar namjerno izazvan, ali je najavio nezavisno vještačenje. Može biti da će trebinjski imam dokazati svoje tvrdnje, nije nemoguće. A ako ih i ne dokaže, nikom ništa. Odgovornost za izgovorenu riječ ne postoji, produbljivanje nepovjerenja nije kažnjivo.
Nije stvar u tome da li u BiH imamo razloga da jedni drugima ne vjerujemo. Problem je što se nepovjerenje gaji i pokušava produbiti u svakoj zgodnoj prilici.