U međusobnom prepucavanju domaćih prevoznika tereta, koji Graničnu policiju optužuju da favorizuje strane u odnosu na domaće prevoznike, i Granične policije, koja domaćim prevoznicima preporučuje da eventualna nezadovoljstva zbog rigoroznih propisa rješavaju s nadležnim organima koji izdaju iste, postoji ipak jedna stvar s kojom se i jedni i drugi slažu.
Naime, Granična policija nije dobro opremljena, nedostaje joj novac za nabavku sofisticirane opreme, a mnogi granični prelazi i danas izgledaju kao da su iz vremena Austrougarskog carstva.
U tom kontekstu čovjek može i imati razumijevanja da su prevoznici ogorčeni zbog toga što će granični policajac radije zaviriti u kabinu kamiona starog 20 godina, koji pripada nekom jadnom domaćem prevozniku, nego u strani supermoderni teretnjak, sa digitalnim tahografom koji domaći policajac ne zna ni upaliti.
Ne treba se puno udubiti u ovaj problem da bi se razaznali pobjednici i poraženi. Na strani poraženih su i Granična policija i domaći prevoznici.
Pobjednici su jedino strani prevoznici, jer dok god u našoj zemlji nema kontrolnog organa koji može zaviriti u njihov supermoderni digitalni tahograf, u BiH će se osjećati kao u zemlji u kojoj mogu raditi bukvalno šta požele.