Uprava "Global Ispat koksne industrije Lukavac" (GIKIL) optužila je radnike da su, zahtijevajući isplatu zaostalih plata, blokadom izvoza proizvoda iz fabričkog kruga otjerali najvećeg kupca maleinske kiseline i otežali poslovanje preduzeća. Optužili su radnike i da su krivi što su ugovori o prodaji koksa klimavi, jer je GIKIL postao nesiguran dobavljač.
Zanimljivo je da su te optužbe iznesene, jer su radnici najavili da će u februaru ponovo štrajkovati, ukoliko do tada ne dobiju decembarsku platu.
Radnici, pak, odbacuju optužbe i tvrde da je do lošeg stanja u fabrici doveo nesposobni menadžment, te da zapravo kupac maleinske kiseline ne kupuje od GIKIL-a, jer je cijena veća nego na evropskom tržištu.
Istina je da se štrajk negativno odrazio na poslovanje GIKIL-a, ali se menadžment tog preduzeća mora zapitati zašto je do njega došlo. Radnički posao nije da brinu zašto nema novca za plate, već je to isključiva odgovornost poslodavca. Zbog toga su optužbe na račun zaposlenih potpuno neutemeljene i zapravo predstavljaju čistu manipulaciju i utabavanje puta za moguće nove akcije protiv radnika.
Lukavačko preduzeće krenulo je ka provaliji mnogo prije ovomjesečnog štrajka radnika. Još prošle godine fabrike đubriva i katrana su stale, a tada radnici nisu protestovali i "otežavali" rad menadžmentu. Saučesnik u dovođenju GIKIL-a na ivicu propasti je Vlada Tuzlanskog kantona, koja je indijskom strateškom partneru prepustila upravljanje njenim većinskim paketom dionica, a da od izbijanja krize nikada nije reagovala i zatražila informacije zašto je do nje došlo.