Finansijska i ekonomska kriza glavne probleme prouzrokovala je na psihološkoj ravni.
Svi stručnjaci reći će da novca ima, ali je u cijeloj krizi najveći problem narušeno povjerenje. Banke i fondovi od kojih se na slobodnom tržištu može nabaviti kapital maksimalno su oprezni i stoga je problem s novčanom likvidnošću banaka sve izraženiji.
Stoga ne čudi zahtjev devet međunarodnih banaka da se dio novca koji EU i Evropska centralna banka namjeravaju izdvojiti za ublažavanje krize usmjeri u regiju centralne i istočne Evrope.
Velike bankarske grupacije koje su proteklih godina iz ove regije crpile iznimno visok rast, a samim time i značajan kapital, očito žele održati ovo tržište živim, budući da ono i nema šanse za nastavak rasta finansiranjem gotovo isključivo iz depozita.
Posljedice drastično smanjenog dotoka novca iz inostranstva vidljive su u politici banaka, koje su podigle kamate i vode konzervativnu politiku prilikom odobravanja kredita. Sve to već debelo osjećaju građani jer je kredite sve teže dobiti, ali i kompanije budući da imaju problema kod dugoročnog finansiranja projekata i izvoznih aktivnosti.
Nakon što je prvi talas udara finansijske krize prevladan i spriječena duboka erozija štednje građana, očigledno da problem finansijskog sektora nije potpuno riješen. Povjerenje nije vraćeno i stoga bankama u BiH, velikim dijelom u stranom vlasništvu, treba svjež kapital iz inostranstva.
Da li će i kolika evropska pomoć stići u BiH teško je reći, ali je u svakom slučaju dobrodošla.