Radnici u privredi BiH ne nalaze se na niskim granama, kako to mnogi kažu, već su se sa njih strmoglavili na tlo uz tup zvuk.
I zvanični statistički podaci potvrdili su ono što je javnost odavno znala - da se ekonomska kriza najviše prelama preko leđa onih koji stvaraju nove vrijednosti. Dubok jaz u mjesečnim primanjima, kao i u ostvarivanju osnovnih prava između radnika u privredi i onih u administraciji dostigao je zabrinjavajuće razmjere. Junske plate zaposlenih u prerađivačkoj industriji, rudarstvu i građevinarstvu pale su u odnosu na kraj prošle godine, dok su primanja radnika u javnoj upravi i ostalim društvenim i socijalnim djelatnostima u istom periodu porasle za koji procenat uprkos stalnim pričama vlastodržaca o kresanjima budžeta na svim nivoima zbog smanjenih priliva poreza i carina. Istina, najveći rast plata u ovom polugodištu zabilježen je u elektroprivredama, gasnim kompanijama i vodovodima, ali su to opet djelatnosti u većinskom državnom vlasništvu. Statistika govori da je prosječna plata radnika u prerađivačkoj industriji, sektoru koji je najvažniji za ekonomiju zemlje, u junu iznosila 546 KM, dok su službenici u brojnim vladama, agencijama i drugim organima uprave dobijali dvostruko više, odnosno 1.690 KM. I sami ovi podaci mogu se ocijeniti pogubnim po radnike u preduzećima i proizvodnim halama, a kako tek nazvati stvarnu sliku koja je daleko crnja s obzirom da statistika ne bilježi kašnjenja u isplatama plata koja su u industriji sve učestalija i masovnija. Kada se na to uračuna činjenica da se otkazi zbog ekonomske krize (ili pod njenim izgovorom) dijele samo radnicima u privrednim djelatnostima, onda se situacija može okarakterisati alarmantnom.