PEKING - Politika kontrole nataliteta u Narodnoj Republici Kini rezultirala je neočekivanim deficitom radne snage, što se odrazilo na rast zarada i povlačenje američkih kompanija sa kineskog tržišta.
Gradske vlasti Pekinga su od 1. januara ove godine povećale za 8,6 odsto minimalnu zaradu, a taj primjer slijedila je i najstarija specijalna ekonomska zona u Kini, Šenžen, u kojoj je od 1. februara zabranjeno da najniža plata (za najjednostavnije poslove) bude ispod 1.500 juana mjesečno (185 evra), prenijela je njemačka medijska kuća Dojče vele.
Ovo je tek jedan primjer koji potvrđuje očigledan trend - u Kini zarade nezadrživo rastu, a prema podacima kineskog ministarstva za rad i socijalno osiguranje samo u 2011. godni plate su u zemlji u prosjeku povećane 20 odsto. Osnovni razlog za rast zarada je rastući deficit radne snage, istice ekpert za tržište rada Instituta za savremena istraživanja u Šenženu, Lu Kajmin.
"Od 2004. godine osnovu ekonomski aktivnog stanovništva čine rođeni poslije 1980. godine, a zapažamo da se zbog politike kontrole nataliteta broj radnih ljudi smanjuje", kaže ovaj kineski ekspert.
Manjak radne snage najbolnije su osjetili sektori koji koriste niskoplaćenu radnu snagu, tako da je sve više tekstilnih fabrika i preduzeća za proizvodnju igračaka prinuđeno da presjeli proizvodnju iz Kine u Vijetnam, Kambodžu, ili Bangladeš.
Period kada je Kina bila najveća zemlja sa jeftinom radnom snagom je definitivno prošao, i to ne samo zbog manjka radne snage, već i zbog rasta zarada koji aktivno podstiče rukovodstvo zemlje. Kineska vlada ima dva osnovna politička cilja - da spriječi eksploziju socijalnih nemira i istovremeno stimuliše uvođenje modernijih i komplikovanijih tehnologija.
promjene na kineskom tržištu rada zaustavile su proces preseljenja proizvodnih pogona brojnih američkih firmi u tu zemlju. Američka konsalting kompanija "Boston Consulting" objavila je krajem prošle godine istraživanje sa simboličnim naslovom "Ponovo proizvedeno u Americi" (Made ind America, again), u kojem je osnovna teza da američke firme sve češće obnavljaju svojevremeno izmještenu proizvodnju industrijske robe namijenjene sjevernoameričkom tržištu.
Rast zarada u kineskim fabrikama više ne može da se pokrije rastom produktivnosti rada dok u isto vrijeme u SAD nivo zarada opada a produktivnost raste. Ovaj efekat pojačavaju i procesi na deviznom tržištu, kurs dolara ostaje nizak dok juan jača.
Jedan od autora istraživanja Hal Sirkin polazi od ocjene da će do 2015. godine proizvodni troškovi apsolutne većine artikla izrađenih u Kini biti za samo deset odsto niži nego u SAD. Ako se tome dodaju troškovi transporta i činjenica da je proizvođač 8-10.000 kilometara udaljen od krajnjih potošača, jasno je da deset procenata nema nikakav značaj. Drugim riječima, više nema nikakvog smisla da se proizvodni kapaciteti iz SAD sele u Kinu.
Sličan trend se međutim ni ne nazire u Njemačkoj, ističe Aleksandra Valdman iz Azijsko-pacifičkog komiteta pri Federalnoj uniji njemačke industrije (BDI). Njemačke firme, naprotiv, i dalje ulažu novac u unapređenje svoje proizvodnje u Narodnoj Republici Kini. Valdman to objašnjava činjenicom da njemačke kompanije u Kini proizvode uglavnom visokotehnološku robu zbog čega su od samog starta spremne na prilično visok nivo zarada. Za takve firme je važnija kvallifikacija zaposlenih od cijene njihovog rada.
Na kineskom tržištu su sjem toga prisutne većinom manje i srednje po veličini nemacke firme koje uvijek donose dugoročne odluke, makar zato što je obučavanje personala vrlo dugotrajan proces.
"Ukolko su kvalifikovani kadrovi, osposobljeni za proizvodnju visokotehnološke robe, nije jednostavno obustaviti produkciju i pokrenuti je na nekoj drugoj lokaciji", istakla je nemacki ekspert.
Rast plata u Kini za strane kompanije ima i svoju pozitivnu stranu, s obzirom da povećava kupovnu sposobnost Kineza i povećava privlačnost domaćeg tržišta. Bivši proizvođači sve češće postaju kupci.
Povratak američkih firmi u SAD zato ne znači i automatsko zatvaranje njihovih proizvodnih kapaciteta u Kini, napominje Hal Sirkin iz "Boston Consulting". Ove fabrike će jednostavno ubuduće raditi za azijsko tržište, s obzirom da će se roba za sjevernoameričko od sada sve čečšće izrađivati na teritoriji SAD.