BiH je dobila odobrenje da prerađenu ribu (očišćenu, zaleđenu ili na ledu) izvozi na tržište EU, koje broji 500 miliona kupaca. Ali izvoza nema!
Dok inspektori, koji svakodnevno nadziru ribogojilišta, kažu da su najmanje tri ribogojilišta osposobljena da odmah počnu izvoziti, ali da Ured za veterinarstvo BiH još nije obavijestio EU ko zadovoljava sve standarde, iz Ureda pak tvrde da uzgajivači još nisu spremni i da se ne smije dozvoliti da prva pošiljka ribe iz BiH bude vraćena sa granica EU. Ovaj stav ima smisla, ali zašto Ured ne vjeruje inspektorima i zašto sve pripreme nisu urađene ranije, pa da se odobrenje za izvoz dočeka "na gotovs"?
Ovih dana eksperti upozoravaju da političari iz BiH ne lobiraju dovoljno snažno za ulazak BiH u EU, iako su im usta puna ovog "strateškog i prioritetnog vanjskopolitičkog cilja". Šta se zapravo dešava? Vlasti u ovoj zemlji ne samo da ne lobiraju za ulazak u EU, nego ne rade ni svoj osnovni posao, a to je da stvore uslove za bolji kvalitet života (više radnih mjesta, bolje uslove poslovanja, mogućnost nastupa na većim tržištima...).
I tako ova priča nije samo "priča o ribi", nego o ovoj nesretnoj zemlji kojom upravljaju nesposobni i nezainteresovani likovi spremni da razmišljaju tuđom glavom i rade za tuđe dnevnopolitičke ciljeve.
A izvoz ribe iz tri ribogojilišta bi za početak otvorio najmanje deset novih radnih mjesta, a možda i više. To je ulazak u EU. Ništa drugo! Nikakva politička priča, nego priča o preživljavanju i boljem životu u jednoj maloj i nesretnoj zemlji bogatih prirodnih potencijala u kojoj oko 400.000 ljudi čeka baš ta nova radna mjesta.