Proizvodne aktivnosti Rudnika boksita Srebrenica, koji je zapao u krizu i zbog toga otpušta 81 radnika, u vezane su za saradnju Fabrike glinice "Birač" iz Zvornika i oni su funkcionisali u zavisnom odnosu. U trenutnoj situaciji, kada je očito smanjena potražnja, ali i cijena boksita, menadžment rudnika je shvatio da im je potrebno manje radnika.
Činjenica da ovi radnici ostaju bez posla nikako nije dobra i zagovornik sam stava da na sve načine treba izbjeći otpuštanje zaposlenih. Mnogo bolja varijanta je da zaposleni dobijaju i minimalne plate kako bi mogli prehraniti porodice dok se situacija ne stabilizuje.
Osim toga, ne može jedina opcija menadžmentu za spas firmi biti samo otpuštanje radnika. Uvijek postoje i druga rješenja, a i država konačno mora preuzeti svoj dio odgovornosti prema radnicima koji bivaju proglašeni tehnološkim viškom.
Sa druge strane, nećemo napraviti ništa ukoliko u preduzećima ostavimo dvostruko više radnika nego što su realne potrebe za radnom snagom. U svakom preduzeću treba da radi onoliko radnika koliko je potrebno za normalno obavljanje proizvodnog procesa, a država mora da finansira socijalno ugrožene i moraju da postoje fondovi iz kojih bi bila pružena pomoć ljudima koji ostaju bez posla. Takvih je mnogo, jer situacija u metalskom sektoru nije postala teška početkom svjetske ekonomske krize. Ona je teška posljednjih 20 godina, a sada vidimo da ništa u vezi s ovim problemima nije preduzimano. Vlasti konačno treba da odluče da li u ovom sektoru postoji perspektiva, kako mu mogu pomoći i iznaći druga rješenja. Uvijek je moguće pronaći spas, ali ovo što se trenutno radi sasvim sigurno nije to što želimo.