BRISEL - Evropska komisija će najesen morati da presudi da li Hrvatska može i dalje da proizvodi kobasicu pod nazivom "kranjska".
Naime, u julu je istekao rok da se Hrvatska oko toga nagodi direktno sa Slovenijom.
Ljubljana je podnijela zahtjev Evropskoj uniji da se "kranjska klobasa" stavi pod EU režim "oznake zaštićenog porijekla" i odbija zahtjev hrvatskih proizvođača da i dalje proizvode "kranjsku".
Hrvatska je dok nije ušla u članstvo EU mogla da proizvodi "kranjsku kobasicu", ali sad Slovenija očekuje da Evropska komisija zaštiti ovaj slovenački proizvod na teritoriji cijele Unije.
Srbija, recimo, ima sličan problem sa zaštitom svoje šljivovice jer je Češka još 2007. u EU kao proizvod geografskog porijekla zaštitila svoju vrstu rakije od šljive u Moravskoj, pod nazivom "slivovice".
Srbija bi, međutim, u EU mogla da dobije zaštitu svoje, bez sumnje poznate, šljivove rakije pod nazivom "srpska šljivovica", kao što je to, recimo, i zaštićeni naziv "škotski viski".
Ali, kad su u pitanju Hrvatska i Slovenija, nije samo "kobasica razdora" zaoštrila komercijalne odnose dvije zemlje.
Hrvatski proizvođači vina u Istri zavapili su u pomoć jer se ispostavilo da je Slovenija još prije nekoliko godina uspjela da kao svoj zaštićeni proizvod geografskog porijekla u EU uvrsti i vino "Teran/Terrano", s obrazloženjem da je to jedinstveno vino koje se proizvodi isključivo od sorte grožđa na Krasu u slovenačkom dijelu Istre.
I sad kad je Hrvatska ušla u članstvo EU, hrvatska vina s nazivom "Teran" su povučena s rafova samoposluga u Sloveniji, koja sad traži da se ta mjera dosljedno sprovede u cijeloj Uniji.
Hrvatska vlada se žalila Evropskoj komisiji, ali je predstavnik za štampu u Komisiji u Briselu ovih dana saopštio da je Slovenija u pravu jer je blagovremeno u nadležnom tijelu EU izdejstvovala "zaštićenu oznaku porijekla" za svoj Teran, a Hrvatska je zakasnila da u određenom roku stavi primjedbu na taj zahtjev Ljubljane.
Pravo da ospore zahtjeve neke države za zaštitu oznake porijekla, geografskog porijekla ili "tradicionalnog proizvoda" za neki proizvod imaju sve zemlje EU, isto kao i zemlje izvan Unije, posebno one koje već imaju neki ugovorni odnos s EU, kao što je, na primjer, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Hrvatska vlada je, ljuti su proizvođači vina u Istri, loše pregovarala o članstvu s EU i propustila da obezbijedi svoje vinogradare. Sada bez saglasnosti Ljubljane, Zagreb ništa ne može da učini, potvrdili su i izvori u Evropskoj komisiji.
A kad je riječ o "kranjskoj kobasici", tu je Slovenija uspjela da se nagodi s Austrijom i Njemačkom gdje se "kranjska" proizvodi poz nazivom "krainer". Ljubljana je dala saglasnost da se "KrainerWurst" i dalje proizvodi ali isključivo pod tim imenom, bez ikakvog pominjanja slovenačkog naziva, odnosno porijekla.
Hrvati su u žalbi naveli da firme "Podravka" i "Gavrilović" već decenijama proizvode "kranjsku" i ukazivali na to da se od izvoza ovog proizvoda dobija trinaest miliona evra, potežući i tvrdnju da je riječ o vrsti proizvoda kao što je "praška šunka", "milanska salama", "frankfurtska kobasica" ili "trapist sir".
Slovenija je, međutim, naglašavala da "kranjska kobasica" može biti samo ona za čiji kvalitet jamči to da je proizvedena na području Kranja, u Sloveniji, od tamošnjeg mesa i drugih primjesa i takođe "kranjskom" izvornom tehnologijom.
Ljubljanatvrdi da kranjske kobasice u Hrvatskoj nemaju sertifikat, i da u Sloveniji postoji samo 11 proizvođača sa sertifikatom o originalnosti tog proizvoda koji se na području Kranja pravi još od devetnaestog vijeka.
Slovenija je jedina od zemalja Zapadnog Balkana u EU zaštitila niz svojih proizvoda, dok ostale zemlje regiona dosad nisu uspjele da ubijede proizvođače izvornih i svakako niza evropski kvalitetnih proizvoda da ih i na prostoru Evropske unije zaštite i time dobiju znatno bolji ugled kod potroša;a i položaj na tržištu.
Slovenija nije, iako takve neosnovane tvrdnje još kruže, kao svoj proizvod zaštitila ni ajvar, ni šljivovicu, ni gibanicu, mada jednu vrstu kolača, "prekmursku gibanicu", jeste, ali riječ je o sasvim drugačijem proizvodu od "srpske gibanice".
Slovenci su u EU, uz "Teran" i vjerovatno i za "kranjsku klobasu", dobili evropske oznake kvaliteta za neke sireve, suhomesnate proizvode, kočevski šumski med, kraški vrat, kraški pršut, belokranjsku pogaču i još neke proizvode.
Zemlje izvan Evropske unije imaju pravo da traže evropske oznake, tako što sklope poseban sporazum s EU, pod uslovom da Evropska komisija zaključi da je zahtjev opravdan.
Tako su oznake svojih vina, ali i drugih proizvoda, recimo, zaštitili Čile, Južna Afrika, Kanada, SAD, Australija...
Srbija bi takođe mogla da na prostoru Evropske unije posebnom oznakom kvaliteta obilježi svoje izvorne proizvode kao što su, uz "srpsku šljivovicu", dunjevača, ajvar, homoljski med, futoški kupus, mineralne vode, vina "krokan" i "bermet", duvan čvarci, krivovirski kačkavalj, svrljiški belmuž, maline, i drugi proizvodi, kao recimo "sremski kulen" i "sremska kobasica".
Mada srpski proizvođači tu treba da požure, jer bi se vrlo lako moglo desiti da Hrvatska, sada članica EU, takođe zatraži eksluzivnu oznaku za svoje "sremske" proizvode.