Dva faktora ključna su za tešku situciju u kojoj su se domaća preduzeća našla u pogledu dobijanja kredita.
Jedan je povezan sa globalnom finansijskom krizom, rastom inflacije, odnosno cijena energenata i hrane, te povećanjem kamatnih stopa. Drugi razlog, značajniji i jači, tiče se unutrašnjih problema zbog kojih naša zemlja ima slab rejting u vodećim svjetskim izvještajima, prije svega onome koji sačinjava Svjetski ekonomski forum.
To svjedoči o institucionalnoj birokratiji i korupciji, ali i nesređenoj političkoj situaciji u zemlji, zbog čega se moćni svjetski finansijski centri sve teže odlučuju za davanje povoljnih finansijskih aranžmana. Kada se na njih i odluče, onda su oni uglavnom po nepovoljnim uslovima. Kreditnih linija je sve manje, iako mi nismo suviše zadužena zemlja, stoga je potrebno više ulaganja, razvoja i zapošljavanja.
Vlasti bi trebalo da porade na stvaranju povoljnijeg poslovnog ambijenta za privlačenje kreditnih sredstava, inače će naši poslovni subjekti sve teže voditi borbu sa nadolazećom konkurencijom koja se pojavljuje sa potpunom liberalizacijom trgovine, u skladu sa sporazumom CEFTA i SSP-om.
U uslovima nedostatka proizvodnje, niskog BDP-a, velikog broja nezaposlenih, nesređenosti političke situacije, podijeljenog tržišta i neizgrađenog poslovnog ambijenta, jasno je da se finansijske institucije nerado odlučuju za kreditanje bh. preduzeća.