Već pet godina zaredom trgovina ljudima je u BiH u porastu, navedeno je u izvještaju američkog Stejt departmenta o trgovini ljudima u svijetu.
Ne znam da li ste to znali, Amerikanci upozoravaju da je u BiH sve prisutniji i prisilni rad maloljetne djece.
Međutim, to nije tema koja je interesantna domaćim političarima i našim agencijama. Najbolji dokaz da je to tako je činjenica da u Kancelariji državnog koordinatora za trgovinu ljudima nije bilo baš nikoga ko bi nam dao bilo kakav komentar na jedan od najvažnijih izvještaja u svijetu koji se tiče oblasti kojom se oni bave, zbog koje su formirani i zbog koje primaju plate. Njih to očigledno ne zanima, a nema nikoga ko bi ih natjerao da to počne da ih zanima. Ako se vi kao novinar obratite i zamolite da vam daju podatke, odgovoriće vam da je direktor na putu, a da niko drugi nije ovlašten da daje bilo kakve izjave. Ništa novo. Vlastima to nije interesatno.
Ako novinari nemaju zvaničnu instituciju kojoj se mogu obratiti za zvanične podatke o trgovini ljudima, kako onda oni mogu podići svijest ljudi o potrebi da se suočimo sa činjenicom da smo zemlja u kojoj cvjeta trgovina ljudima i u kojoj djecu tjeraju na prisilni rad?
Simbolično gledano, cijela naša država, zajedno sa gore pomenutom kancelarijom, okreće glavu na drugu stranu. Direktor nije tu, a nema nikog ko se time bavi. Zovite u ponedjeljak. Zovite naredne sedmice ili naredne godine. Najbolje, ne zovite nikad. Ne gnjavite nas. Mi ćemo kao noj zabiti glavu u pijesak. Možda će problem otići sam od sebe.