Iako su preduzeća u RS u prvih šest mjeseci ove godine zabilježila mnogo veće gubitke u odnosu na isti prošlogodišnji period, smatram da još nismo došli do dna i da još nije došlo najgore vrijeme za našu privredu. Ne volim da budem pesimista, ali vjerujem da kod nas još nije došao najkritičniji period.
Trenutna situacija u našoj privredi je svakako odraz situacije u svijetu, koji je zapao u recesiju. Do rasta gubitaka preduzeća u RS u prvom polugodištu došlo je zbog smanjenja tražnje za proizvodima. Naime, smanjena količina novca i strah građana da ga troše doveo je do smanjenja tražnje, koja je po automatizmu zaustavila proizvodnju i oborila cijene proizvoda, te preduzeća, posebno iz oblasti automobilske i metalske industrije, dovela u negativan položaj. To se na kraju odrazilo krajnje negativno na rezultate njihovog poslovanja. Iako u dubiozi prednjače metalska i automobilska industrija, kriza nije zaobišla druge oblasti proizvodnje i odrazila se na cjelokupnu privredu, što se sada jasno vidi.
Smatram da je osim ključnog uzroka, odnosno svjetske ekonomske krize, u RS dodatno opterećenje za privredu bilo povećanje izdvajanja za doprinose i njihov proširen obuhvat do kojeg je došlo krajem prošle godine. Ne sporim da je uvođenje nekih nameta neminovno, ali smatram da se u tim situacijama mora voditi računa o tome da ne dođe do urušavanja privrede koja lako može doći do kraja priče, jer će doći vrijeme kada i te velike stope doprinosa neće obezbijediti dovoljno novca u budžetu. Značajan korak naprijed predstavljaju mjere štednje Vlade RS, a ozbiljni privrednici su već donijeli program mjera štednje u svojim firmama, ali i pored svega sada se jasno vidi da privreda neće moći na lak način iznijeti ovu krizu.