Predstavnici vlasti u BiH proteklih dana grčevito su se borili da im Međunarodni monetarni fond (MMF) odobri kredit kunući se da će napraviti uštede u javnoj potrošnji.
U šta su se zakleli čelnicima MMF-a, ne zna se, a da su držali iza leđa prekrštena dva prsta koji govore "pik - ne važi", to je sasvim sigurno. Pa, znamo se dobro. Nije ni prvi, ni posljednji put da ovdašnje vlasti daju obećanja zaklinjući se u sve što im je sveto, a onda urade drugačije. Uštede će napraviti na leđima budžetskih korisnika koji nam liječe i školuju djecu, a sebi i svojim savjetnicima i dalje će plaćati rad u komisijama, putne troškove, odvojeni život, kupovaće nova vozila, iznajmljivati prostorije i kupovati namještaj.
Treba li nam uopšte kredit MMF-a ako će i taj novac biti potrošen na ugodno vladanje širokim narodnim masama?
Samo za zakup prostorija iz budžeta institucija BiH ove godine biće potrošeno 8,6 miliona KM više nego prošle. Svi se žale kako im je tijesno i neuslovno, neki kažu da rade u nehumanim uslovima. Ne zna se šta bi im na ovo odgovorili rudari koji živi izađu iz jama gdje rudu vade po austrougarskim standardima?!
U posljednje dvije godine u budžetu bh. institucija imali su višak od 180 miliona KM. U šta su to potrošili? Za kupovinu, izgradnju ili rekonstrukciju zgrada očigledno nisu jer zakupnine im rastu iz godine u godinu. Zato su mnogi ministri odlučili da kupe stanove u Sarajevu jer im se više isplati da plaćaju ratu banci od onog što iz budžeta dobiju za odvojeni život. Ko ne zna sebi - ne zna ni drugima.