Kada je riječ o činjenici da na "Deloitteovoj" listi 500 najvećih kompanija centralne Evrope nema nijedna iz BiH, može se, prije svega, reći da je pogrešna politika organa vlasti u vezi s razvojem velikih sistema.
Međunarodna zajednica nam je diktirala politiku malih preduzeća i strategiju razvoja privrede na bazi malih preduzeća, što je bio apsurd.
Oni su forsirali transnacionalne kompanije koje predstavljaju nosioce razvoja u pojedinim oblastima, a mi smo ostali tu gdje smo. Takvu koncepciju su, nažalost, prihvatili i organi vlasti BiH. Imamo i potpuno podijeljen ekonomski prostor u BiH, ne postoji strategija razvoja koja bi oporavila velike sisteme.
Takođe, tu je dosta brza, nepromišljena privatizacija nekih velikih sistema. Sa druge strane, sistemi poput "Energoinvesta" i "Šipad eksport-importa" prepušteni su sami sebi.
Javna je tajna da velike sisteme pomažu organi vlasti, počev od "Mercatora", "Agrokora", "Delte"... Sistemi u BiH nema šanse da mogu išta uraditi.
Potpuna liberalizacija tržišta u BiH je dovela do toga da nemaju mogućnosti radi nerealne konkurencije i male konkurencijske sposobnosti zbog svega što se dešavalo u ratu i poslije rata.
Nema bh. firmi, poput "Agrokomerca", koji je bio kapacitiran na tržište bivše Jugoslavije, a pogotovo BiH. On propada zbog nebrige organa vlasti. I najvjerovatnije da nećemo imati u narednom periodu velikih sistema koji će biti na ovoj listi, koji će biti nosioci razvoja.
Kada su u pitanju stvari gdje bi trebalo da se ukrupnjavamo na teritoriji BiH, dešavaju se suprotne tendencije.