Podaci MUP-a RS govore da je nekadašnje vojno naoružanje - automatske puške, kalašnjikovi, pištolji iz "Crvene zastave" i "tetejci" - oružje kojim se u Republici Srpskoj najčešće izvršavaju ubistva.
Istovremeno, sekundarna oružja kojima se izvršavaju teška krivična djela su drvene palice, noževi, pa čak i sjekire.
Zabrinjava činjenica da, kada je opštepoznato da su pojedini građani oba entiteta naoružani do zuba, MUP nema podatak koliko je ubistava izvršeno registrovanim, a koliko neregistrovanim oružjem.
Alarmantno je i to što je procenat nelegalnog oružja u izvršenju teških krivičnih djela velik, jer su u BiH devedesetih godina prošlog vijeka bila ratna zbivanja, a svima je poznato da dobar dio onih koji su imali vojno naoružanje isto nisu predali.
Dodatne probleme uzrokuje i to što je vojno oružje danas izuzetno teško otkriti. Naime, ne postoje validni dokumenti o porijeklu tog oružja, pa samim tim je teško znati ko su vlasnici koji su ga zadržali.
Iz rata je svako zadržao ono što je stigao, tako da dolazimo u situaciju da ne znamo ko to u svojoj kući čuva određeni komad oružja i u kolikoj smo opasnosti zbog toga. Svi bi trebalo dodatno da se zabrinemo, jer je ovo oružje često i u rukama psihički nestabilnih osoba, što svakako doprinosi povećanju broja ubistava.
Jedno od posljednjih istraživanja pokazalo je da je u BiH naoružan svaki peti građanin, odnosno, da je na "mračnim mjestima" skriveno više od 500.000 komada lakog naoružanja.
Sve to dovoljno govori da se malo ko u BiH može osjećati sigurnim, te da učestali crni bilten uopšte nije slučajan. Stoga bi nadležni što prije trebalo da učine sve kako bi razoružali one bh. građane kojima oružje nije potrebno.