Prijedlog zakona o zaštiti domaće proizvodnje, uprkos opštoj buri negativnih komentara, kako bh. zvaničnika, tako i iz država regiona, ipak je opravdao svoje uvrštenje u parlamentarnu proceduru.
Taj toliko osporavani prijedlog zakon koji predviđa uvođenje carina na prehrambene proizvode iz Hrvatske i Srbije, konačno je natjerao Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH da od susjeda zvanično zatraži ukidanje vancarinskih barijera prema našim izvoznicima. Suočeni s prijetnjom usvajanja zakona, kojim bi BiH bila optužena da krši regionalni sporazum o slobodnoj trgovini, a ponajviše zbog straha od reakcije Evropske komisije, resorni državni i entitetski ministri počeli su da rade ono što je trebalo od početka. Tek kada su se od predlagača zakona i domaćih farmera, s jedne strane, te susjeda i Brisela, sa druge, našli kao između čekića i nakovnja, shvatili su da se od Srbije i Hrvatske, čija smo izvozna baza, mora pod hitno tražiti uspostavljanje partnerskih, a ne podaničkih trgovinskih odnosa. Put kojim treba ići pokazala je Kancelarija za veterinarstvo BiH, koja je na svaku blokadu naših proizvoda od strane Hrvatske odgovorila kontramjerom, zbog čega će se naši susjedi zamisliti prije nego što se idući put odluče za ničim izazvani embargo.
Zbog čega naši zvaničnici ranije nisu upotrijebili sve mehanizme zaštite domaće proizvodnje? Zašto su čekali da budu stjerani uza zid da bi negodovali prema susjedima koji od početka krše sporazum CEFTA? To su pitanja koja traže odgovor, dok su zasluge za novonastali obrt poznate. Leže u prijedlogu zakona koji je već poslužio svrsi, iako vjerovatno nikada neće ugledati svjetlost dana.