U prvih seprošle godine. Ovaj podatak bi svakako trebalo mnogo puta da odzvoni u glavi svakog savjesnog pojedinca u našoj zemlji, jer smo "uspjeli" da svoje vodeno bogatstvo na kojem nam Evropa zavidi pretvorimo u prostor zavisan od uvoza, koji iz mjeseca u mjesec rapidno raste.dam mjeseci ove godine RS je uvezla flaširane vode u vrijednosti 15,9 miliona KM, što je čak 14,9 odsto više u odnosu na isti period
Istraživanja su jasno pokazala da BiH posjeduje vodeno bogatstvo jednako onom u cijeloj regiji srednje Evrope, a posebno je apostrofiran veliki broj izvora vode s ljekovitim svojstvima. Imajući to u vidu voda bi u najmanju ruku trebalo da bude stavka koja će naš spoljnotrgovinski deficit vući ka nuli, a ne odvlačiti u dubiozu.
Naš poraz je bolniji time što proizvodnja flaširane vode ne zahtijeva komplikovane tehnološke procese niti velike investicije u pogone. Mi smo, međutim, od ovog unosnog biznisa napravili bauk i doveli ga u rang s proizvodnjom procesora ili čipova, za koju ni za 100 godina nećemo ispuniti uslove. Umjesto ubiranja plodova priprode pokazali smo da nismo u stanju da iskoristimo ni ono što smo dobili na dar.
Naš slučaj uvoza vode mogao bi se uporediti sa situacijom da neko uspije Saudijcima izvesti naftu. Tek kada se to dogodi imamo pravo da se ne sramimo zbog naših neuspjeha.
Neumoljiva statistika nam je još jedanput pokazala ko smo i kakvi smo, a ljenost i neznanje bi nas mogli odvesti u kolaps ukoliko končano ne počnemo koristiti bar ono što nam je priroda podarila.