U jednoj od najvećih domaćih kompanija "ArcelorMittal Zenica" u rad je ponovo pušten pogon koksare "ugašen" u maju kad se ovo preduzeće suočilo s najtežim udarom globalne ekonomske krize.
Tada je koksara ostavljena da radi na takozvanom toplom režimu kako ne bi bila potpuno ugašena, jer njeno ponovno pokretanje iziskuje ogromne troškove. Potreba za većim količinama koksa prestala je, jer je usljed smanjene tražnje na inostranom tržištu redukovana i proizvodnja čelika.
Ponovno pokretanje ovog pogona logički bi trebalo da znači i da se situacija popravlja, ali u zeničkoj kompaniji tvrde da se tražnja za čelikom nije pokrenula s mrtve tačke i da je početak rada koksare posljedica smanjenih zaliha koksa. Tvrdnje menadžmenta "ArcelorMittala Zenica" mogu se shvatiti dvojako. S jedne strane to može da znači da su veoma oprezni u prognozama za nastavak poslovanja, a sa druge da se kriju iza priče o krizi kako bi i dalje stotine radnika držali na čekanju.
Argumente za drugu tezu nude i čelnici sindikata kompanije navodeći da se kriza slomila preko radničkih leđa budući da je stvarna proizvodnja čelika tek neznatno smanjena, a ogroman posao obavlja mnogo manji broj radnika, jer su stotine njihovih kolega upućene na čekanje. Time kompanija ostvaruje velike uštede, jer radnicima na čekanju isplaćuje tek 55 odsto prosječne federalne plate iliti bijednih 400 i kusur maraka.
Gdje ima dima, ima i vatre, kaže stara poslovica zbog koje bi nadležni organi morali pokucati na vrata zeničkog giganta kako bi se zaista utvrdilo koliko se globalna ekonomska kriza odrazila na njihovo poslovanje.