Pozdravljam namjeru Vlade RS da inicira pokretanje stečajnog postupka u propalom banjalučkom preduzeću "Žitoprodukt" i kroz taj proces kupi imovinu tog značajnog kapaciteta koji je nekada hljebom snabdijevao cijelu Banjaluku.
To je trebalo još davno uraditi, jer to preduzeće ima velike skladišne kapacitete koji mogu da prime robne rezerve RS čime bi se uštedjelo na troškovima zakupa koji se sada plaća.
Međutim, ono što je najvažnije je da bismo pokretanjem "Žitoprodukta", koji bi bio u državnom vlasništvu, dobili velikog proizvođača pekarskih proizvoda i koji bi vodio korektnu cjenovnu politiku prema potrošačima i uticao na stabilizaciju tržišta. To bi sigurno doprinijelo i da privatni pekari budu realni u određivanju cijene hljeba. Kada je 2007. godine zbog suše došlo do nagle eskalacije cijena kukuruza, a posebno pšenice, mlinari su pohrlili da stvaraju zalihe po visokim cijenama, ne očekujući rodnu 2008. godinu.
S obzirom na to da je ulazna cijena sirovine bila visoka, onda je posljedično i cijena hljeba bila viša od realne gornje granice od 0,90 KM za veknu od 600 grama. Potvrda toga bile su cijene u Srbiji koje su barometar i za naše tržište, a gdje su se vekne hljeba od 500 grama prodavale za 0,50 KM.
Na tržištu RS sada u zavisnosti od trgovine cijena hljeba od 600 grama kreće se od 0,80 do 1,10 KM, što je neka prihvatljiva cijena. Međutim, da bi preduprijedili da pekari bez potrebe povećavaju cijene, bilo bi dobro da Vlada RS preuzme "Žitoprodukt" i postavi stručan menadžment koji će znati pridobiti potrošače i omogućiti profitabilno poslovanje preduzeća.