BANJALUKA - Iranska kriza, koja je zatvorila najvažniji morski prolaz za naftu i naftne derivate na svijetu, rat u Ukrajini, koji je smanjio ruske isporuke na globalna naftna tržišta, energetska tranzicija sa fosilnih izvora i slom globalizacije doveli su do nezapamćenog rasta cijene energenata širom svijeta.
Šta koči energetsku budućnost BiH
- Evropa planira velika ulaganja u energetiku.
- BiH godinama čeka realizaciju važnih projekata.
- Politički sporovi usporavaju energetski razvoj.
- Za nove kapacitete potrebne su milijarde evra.
- Obnovljivi izvori dugoročno mogu smanjiti troškove.
Rasta cijene energenata nisu pošteđene čak ni SAD, zemlja koja ima i više nego dovoljno fosilnih goriva za sve svoje potrebe, zato što je tržište energentima globalno i pad ponude diže cijene na cijelom svijetu.
Za razliku od Amerike, Evropa nema dovoljno domaćih izvora fosilnih goriva, i to je, uz smanjenje posljedica klimatskih promjena, glavni motivator zašto Evropa želi razviti obnovljive izvore energije.
Kroz rat u Ukrajini Evropa je naučila da biti zavisan od jednog izvora energenata može dovesti do ekonomske ili bezbjednosne ranjivosti jer snabdjevač može tražiti političke ili geostrateške ustupke u zamjenu za nastavak snabdijevanja, bilo da se on nalazi u Moskvi, Vašingtonu ili negdje drugdje.
Kako Evropa planira da obezbijedi jeftiniju energiju?
Evropski odgovor na tu situaciju je proizvoditi što više domaćih zelenih kapaciteta jer su sunce, vjetar i voda domaći resurs koji se ne dobavlja s Bliskog istoka, Sibira ili iz Teksasa, već se bukvalno nalazi u vlastitom dvorištu.
Međutim, samo povećanje kapaciteta nije dovoljno jer je sve izvore potrebno uvezati u jedinstven sistem izgradnjom dalekovoda.
Na taj način se regioni s puno sunca mogu povezati s regionima s puno vjetra, a svi oni s regionima s mnogo vodenih kapaciteta, čime se stvara sistem u kojem svaki dio Evrope u svakom trenutku ima dostupnu i jeftinu energiju.
Međutim, u sadašnjem evropskom energetskom sistemu to nije dovoljno. Potrebne su nuklearne elektrane, gasne elektrane, pa čak i termoelektrane koje sistem mogu stabilizovati kroz takozvano bazno opterećenje.
Naime, vjetar, sunce, pa i voda ako se ne radi o velikim akumulacionim sistemima u mrežu daju snagu u zavisnosti od toga koliko ima sunca, vjetra i tekuće vode na raspolaganju, što nije dovoljno za stabilno i predvidljivo snabdijevanje. Sistem se mora stabilizovati elektranama koje u svakom trenutku mogu u sistem isporučiti predvidljivu i stabilnu količinu električne energije, a to u ovom trenutku čine nuklearne, termo i gasne elektrane.
Konačni cilj evropske energetske strategije je do 2050. sa mreže skinuti sve termocentrale, a kroz izgradnju guste mreže dalekovoda i različitih elektrana u različitim dijelovima Evrope u svakom trenutku imati vlastitu lokalno generisanu energiju na raspolaganju.
Zašto BiH ne uspijeva da realizuje energetske projekte?
I tu dolazimo i do zapadnog Balkana i BiH, jer su sve ove zemlje kroz Ugovor o Energetskoj zajednici ušle u zajedničku evropsku strategiju o izgradnji otpornosti kroz izgradnju zajedničkog elektroenergetskog sistema.
EU bi zemljama regiona dala novac za izgradnju elektroenergetskih kapaciteta i dalekovodne mreže, a mi bismo postali dio tog sistema.
U BiH to ne funkcioniše, uglavnom zbog komplikovanih političkih odnosa između Sarajeva, Banjaluke i Mostara. Na primjer, projekt "Buk Bijela", koji bi znatno povećao energetski potencijal BiH i Srbije, već gotovo 20 godina stoji u mjestu uprkos izraženoj spremnosti EU da finansira projekt, kao što je bio slučaj s Južnom gasnom interkonekcijom, koju je takođe željela da finansira EU.
Svi ovi projekti stoje zato što u BiH nema dogovora o tome kako oni treba da se sprovedu.
Dodatno opterećenje u ispunjavanju obaveza prema Energetskoj zajednici je pitanje da li će zakonodavstvo o gasu biti na nivou države ili entiteta i kako će biti riješeno pitanje državne imovine na kojoj bi se ovi projekti realizovali. EU je bila spremna da da velike grantove, ali problem je politička blokada u BiH.
Koliko će koštati evropska energetska tranzicija?
Cijena električne energije u Evropi će rasti ne samo zbog sve veće potražnje za električnom energijom, već i zbog potrebe da se ovaj evropski projekat do 2050. realizuje.
Prema podacima Evropske komisije, samo do 2030, i samo za elektroenergetsku mrežu biće potrebno oko 1,2 hiljada milijardi evra, a tu nisu uračunate potrebe za nove elektroenergetske objekte.
U BiH bi obnova postojećih i izgradnja novih objekata, prema podacima Energetske zajednice, mogla koštati više milijardi evra, i to je novac koji se ne može samo namiriti od cijene struje, čak i uz najavljena poskupljenja.
Hoće li struja iz obnovljivih izvora biti jeftinija?
Ali konačni plan je da će struja proizvedena iz obnovljivih izvora energije biti znatno jeftinija jer nakon što se solarni panel ili vjetropark instaliraju, energija se generiše gotovo besplatno.
Za razliku od njih, za termoelektrane i nuklearne centrale gorivo se stalno mora kupovati, što povećava troškove na duži period.