TREBINJE - U Carskim vinogradima Podruma i vinarije "Vukoje" u Ušću kod Trebinja počela je berba žilavke, sorte grožđa koja je znak raspoznavanja Hercegovine u svijetu, ali je i jedna od najkvalitetnijih po kojoj je ovaj podrum prepoznatljiv.
Kažu da je svaka berba priča za sebe, ali ova, berba 2025. godine, ima nešto svečanije. U svakoj bobici sabrana je godina vjetra i kiše, sunca i truda, ljubavi i strpljenja. Biće, vjeruju vinari, zlatnim slovima upisana u istoriju Carskih vinograda.
"Rekao bih da je ovo jedna od najboljih godina", kaže Radovan Vukoje, vlasnik Podruma i vinarije "Vukoje", čovjek koji više od dvije decenije živi u ritmu vinove loze i koji za sebe najviše voli da kaže - vinar.
"Mi vinari smo mogli mirno da planiramo, da osjetimo dah prirode, da znamo, ovo je godina kad se sve posložilo", kazao je Vukoje i dodao da je berba počela sredinom avgusta i, evo, u zrelim oktobarskim danima još traje.
Dva mjeseca rada, dva mjeseca sunca, dva mjeseca mirisa zemlje i znoja.
U tišini između redova loze čuje se šuštanje listova i daleki zov Trebišnjice i Sušice, kao da i rijeka diše u ritmu berbe. Poslije žilavke čeka ih još berba sorte kaberne sovinjon, završni akord ove vinske simfonije.
"Sve faze su ispoštovane, kiša je pala kad je trebalo, bobice su se napunile kao nikad i kvalitet i kvantitet bolji su nego prošle godine", dodao je Vukoje, gledajući preko vinograda koji se zlatno ljuljuškaju na oktobarskom vjetru, onda zastane, pa kao da govori sebi, tiho dodaje:
"Vinari nisu samo oni koji prave vino. Vinari su oni koji ga žive. Mi pratimo svaku fazu, od berbe, fermentacije, njegovanja, do trenutka kad vino ugleda svjetlost dana. Vino je kao dijete, traži strpljenje, ljubav i razumijevanje. Ja to radim 25 godina i još vjerujem da je najveća umjetnost pretočiti zemlju, kamen i sunce u čašu. Kad to uspijete, dobijete vino o kojem svi pričaju", kaže Vukoje.
Ta čaša žilavke, bistra i zlatna, u sebi nosi drevnost. Rimljani su je sadili na ovim padinama, Austrougarska ju je njegovala, a Vinarija "Vukoje" je diže do svjetskih visina.
Carska vina danas se piju na tri kontinenta, Americi, Aziji, ali i u Evropi, u restoranima sa Mišelinovom zvjezdicom, gdje se u mirisu i okusu prepoznaje jug, kamen, sunce i miris Hercegovine.
U svakoj kapi odzvanja priča o zemlji koja gori i rađa, o ljudima koji se s njom ne bore, nego s njom razgovaraju.
"Veća je tenzija kad je dobra berba", priznaje Vukoje i dodaje da je pred njima izazov da sve to pretvore u vino koje će nositi dušu Hercegovine.
"Što manje dirate, a što više slušate prirodu, dobićete bolje vino", dodaje Vukoje.
Na zapadu sunce polako tone iza brda, a Trebinje se kupa u zlatnom svjetlu. Vinogradi šute, ali ta tišina nije prazna, ona odzvanja spokojem. U sanducima, zlatne bobice šapuću priču o zemlji koja zna da rodi i o ljudima koji znaju da sačuvaju njen dah.
Žilavka - vino kamena, zemlje i neba. Vino koje nosi boju sunca i dušu Hercegovine.
Vinogorje Carski vinogradi u Lastvi kod Trebinja osnovano je 1894. godine, porodica Vukoje obnovila ga je prije 18 godina, a berba grožđa u Carskim vinogradima označava i kraj berbe u Hercegovini.
