PEKING - Kina je imala prvi deficit stranih investicija u istoriji, pokazuju privremeni podaci bilansa plaćanja za period juli-septembar ove godine. Jedno od objašnjenja za taj presedan je smanjenje izloženosti kompanija sa Zapada Kini uslijed brojnih geopolitičkih napetosti.
Prema službenim podacima, trgovanje između kineske valute juan i američkog dolara unutar Kine je takođe doseglo rekordno niske nivoe u oktobru, što je rezultat napora kineskih vlasti da obuzdaju rasprodaju juana.
Ta događanja su povezana s očekivanjem postepenog odvajanja dviju najvećih ekonomija na svijetu, SAD-a i Kine, i ulaska u eru rastućeg ekonomskog protekcionizma u kojem će se stvoriti nekoliko svjetskih blokova zemalja. One će međusobno investirati i trgovati jedna s drugom, u suprotnosti s dosadašnjim globalizacijskim svjetskim modelom ekonomskog razvoja.
Obaveze po direktnim ulaganjima bilansa plaćanja Kine su bile u minusu od 11,8 milijardi dolara tokom perioda juli-septembar, prema privremenim podacima Kineske državne administracije za tržište stranih valuta (eng. State Administration of Foreign Exchange - SAFE).
To je kategorija prekograničnih investicija u kojima investitor iz strane države ima velik uticaj na upravljanje kompanijom koja ima središte u određenoj državi, koja vodi vlastite podatke. Investitor može biti pojedinac, privatno ili javno preduzeće, povezana grupa pojedinaca i preduzeća iz strane države ili čak sama država.
To je prvi tromjesečni period u kojem je zabilježen minus po obavezama po direktnim ulaganjima, što je dio državnog bilansa plaćanja, otkako je Kina 1998. počela prikupljati podatke. Povezuje se s nastojanjima stranih kompanija i investitora da smanje rizik u izloženosti prema Kini, ali je rezultat i različitih kamatnih stopa u Kini u odnosu na SAD i EU.
Oštar pad je počeo još u periodu april-juni 2022., a do istog perioda ove godine su obaveze po stranim ulaganjima pale na najmanjeg nivoa od početka vijeka. Negativne obaveze po stranim ulaganjima u period juli-septembar predstavljaju odliv novca iz Kine, tj. strane kompanije umjesto ulaganja u širenje poslovanja u Kini i investicija povlače zaradu u centrale izvan Kine.
S druge strane, podatak o minusu obaveza po stranim ulaganjima barem dijelom odražava dijametralno suprotnu makrofinansijsku situaciju u Kini i u SAD-u/EU. Dok se ekonomije Zapada već treću godinu bore s visokom inflacijom (za sada uspješno), Kina ima suprotan problem.
Od trećeg mjeseca ove godine problem Kine je deflacija, problem suprotan inflaciji - mogućnost pada opštih cijena u ekonomiji. U julu su potrošačke cijene bile za 0.3 odsto manje nego isti mjesec 2022., što je indikator slabe potražnje i usporavanja privrede.
Uopšteno se smatra, a istorijski podaci to dokazuju, da za ekonomiju nije dobro ni kada cijene previše rastu ni kada padaju. Deflacija dovodi do odgađanja potrošnje (u iščekivanju pada cijena), a kompanije na pad cijena odgovaraju smanjivanjem proizvodnje jer samo odstojanje deflacije sugeriše da ljudi sve manje kupuju, pa se mora sve manje proizvoditi.
Najgori istorijski primjeri deflacije su period Velike depresije od 1930. do 1933. i početak krize 2008. i 2009. Slično kao i kod inflacije, blaga deflacija nije nužno loša, ali je jako važan signal i važno je odakle proizlazi. Ako joj je izvor manjak potražnje, ekonomija može očekivati probleme.
Indeks proizvođačkih cijena je takođe u minusu, što znači da i proizvodne kompanije svoje proizvode prodaju po manjim cijenama nego prošle godine, a razlog je slabljenje potražnje iz inostranstva. Tačnije, zbog ekonomskog usporavanja u EU i procesa trgovinskog odvajanja SAD-a od Kine narudžbe kineskim kompanijama iz inostranstva slabe, zbog čega one spuštaju cijene.
Zbog sasvim suprotnog problema koji Kina ima od SAD-a i EU, Centralna banka Kine je prisiljena voditi i suprotnu politiku. Dok centralna banka SAD-a FED i Evropska centralna banka podižu referentne kamatne stope i smanjuju novčanu masu, što su monetarne politike borbe protiv inflacije, Narodna banka Kine smanjuje kamatne stope i povećava novčanu masu.
Cilj je, dakako, takođe suprotan. Centralne banke SAD-a i EU nastoje smanjiti potrošnju, investicije i zapošljavanje da bi obuzdale inflaciju (što im za sada uspijeva), a centralna banka Kine pokušava potaknuti rast potrošnje i investicija.
Referentna kamatna stopa u Kini je od početka 2022. do sada smanjena s 3,85 odsto na 3,45 odsto, dok je u SAD-u u istom periodu povećana s 0,25 odsto na 5,5 odsto, a u EU s nula odsto na četiri i više procenata. Različiti problemi zahtijevaju različita rješenja.
Japanska komora za trgovinu i industriju u Kini je u septembru anketirala 1400 firmki članica o kineskim privrednim uslovima i poslovnom okruženju, s poraznim rezultatima.
Većina (57 odsto) je očekivala da će se kineska privreda pogoršati u posljednja tri mjeseca ove godine. 47 odsto je reklo da ove godine manje ili nimalo ulažu u Kinu u usporedbi s 2022., a razlozi su zabrinutost zbog rizika, usporavanje potražnje i rastuća nesigurnost zbog novih propisa države.
Prema anketi koju je u septembru provela Američka komora za trgovinu, u Kini 40 odsto kompanija preusmjerava ili planira preusmjeriti ulaganja koja su izvorno planirana za Kinu, većinom u Jugoistočnu Aziju.
19 odsto kompanija razmišlja o preseljenju nekih od svojih trenutnih operacija izvan Kine kroz sljedeće tri godine, uglavnom zbog neizvjesnosti oko američko-kineskih odnosa. Takođe je 17 odsto kompanija rangiralo Kinu kao glavnu zemlju u globalnim investicijskim planovima svojih firmi, dok je 2021. taj procenat iznosio 27 odsto.
Gotovo dvije trećine kompanija u anketi Privredne komore Evropske unije u Kini je reklo da je poslovanje postalo teže tokom ove godine, što je porast od 4% u odnosu na 2022. i najviše od početka istraživanja.
11 odsto ispitanika je reklo da su prebacili ulaganja iz Kine ili su donijeli odluku da to učine, dok je 7 odsto kompanija reklo je da razmišlja o tome.
Sam po sebi, pad obaveza po direktnim ulaganjima nije razlog za uzbunu, iako se radi o istorijskom presedanu otkako se Kina devedesetih iz zatvorene jednostranačke socijalističke zemlje transformisala u jednostranački kapitalistički ekonomski sistem.
To je samo signal da strane kompanije i pojedinačni investitori izvlače zaradu od svojih ulaganja u Kinu umjesto da ih ponovo investiraju u nju. Razlozi mogu biti i čisto praktično finansijski, kao što je spomenuta razlika u kamatnim stopama.
Ali problem je u tome što se to ne događa izolovano, uz ostale vijesti koje su više ili manje pozitivne. Osim spomenutih problema s deflacijom, Kinu muče i problemi s nekretninskom krizom.
Lista kompanija koje zapošljavaju na desetine hiljada ljudi, a odjednom objavljuju da ne mogu vraćati dugove, sve je veća. Najnovija firma u tome nizu je Country Garden, donedavno druga najveća nekretninska kompanija u Kini, koja ima 70 hiljada zaposlenih.
U avgustu su se službeno prestali objavljivati podaci o zaposlenosti mladih, uz objašnjenje da će se mijenjati metodologija prikupljanja tih podataka.
Ukupni dug, koji čine državni dug, dug kompanija i dug građana, dosegao je nivo od 279,7 odsto BDP-a. To je više nego u SAD-u i EU, s tim da MMF navodi da dio podataka vlasti Kine uopšte ne žele dostaviti, pa je moguće da je u stvarnosti puno veći.
Ni SAD-u, ni EU, ni Kini ekonomska budućnost trenutno ne izgleda najbolje. Dok se SAD i EU bore sa sličnim problemima, Kina ima specifične. Gledano dugoročno, Kina sve više nalikuje na SAD i EU, s razlikom da još uvijek nije postala bogata kao oni.
Primarno se radi o dva strukturna problema. Spomenuta visoka zaduženost je prvi i lakši za rješavanje. Drugi je problem, i koji je puno teže riješiti, demografija. 2017. su rođena 17.23 miliona djece u Kini, 2018. 15,23 miliona, 2019. 14,6 miliona, 2020. 12 miliona, 2021. 10,6 miliona, a prošle godine samo 9,56 miliona. Zabrinjavajući je to trend, a trenutno Kina ima manje rođenih na 1000 stanovnika i od SAD-a i od EU.
S obzirom na sve makroekonomske probleme u svijetu, od SAD-a preko EU do Kine, situacija izgleda relativno stabilno. Posebno ako se u obzir uzmu uticaji pandemije, lockdowna, barijera međunarodnoj trgovini i poslovanju i rata u Ukrajini te ostali problemi.
Zapravo se u SAD-u i EU najveća opasnost izbjegla. Odstojala je realna mogućnost nastavka rasta inflacije uz početak recesije, čime bi nastala stagflacija. Ali cijene su počele padati na godišnjem nivou, a recesija još uvijek nije počela.
S obzirom na sve, i Kina dobro brodi kroz nesigurna vremena. Pitanje je samo koliko će dugo najveće ekonomije svijeta odolijevati šokovima i kako će se odvijati proces njihovog razdvajanja, prenosi Index.