Davor Jurišić, jedan je od onih Hrvata, koji je otišao trbuhom za kruhom čak i u daleki Šangaj. No, itekako mu se isplatilo. Danas gradi vrhunske brodove za platu od 8.000 evra.
Bilo je to 2007. godine. Svjestan da u Hrvatskoj ne može učiniti mnogo i da mu je ''voda došla do grla'', Davor se odlučio otisnuti u daleki svijet. Destinacija je bila Šangaj.
Iako su ga kolege ispratile u nevjerici, Davor na Dalekom istoku danas radi isto što je radio i u Splitu. Radi najbolje brodove na svijetu. Razlika je tek što mu je plata višestruko veća. Nekoć je, primjerice, zarađivao 1.200 eura mjesečno, a danas za isti posao dobija 8.000 evra.
U Šangaj je došao nakon sedam godina rada u "Brodosplitu", ''Brodogradilištu specijalnih objekata'' i ''AD brodovima''. Prošao je put od inženjera do voditelja objekta i rukovodioca proizvodnje. Premda je već tada bilo inženjera koji su iz Splita odlazili u Koreju i Kinu, Davor isprva nije bio za to.
''U Splitu mi je bilo dobro. Daleki istok mi se činio predalek i egzotičan, te nisam baš razumio svoje radne i fakultetske kolege koji su se odlučili na odlazak. A onda je došlo ono jutro kad nakon buđenja ostaneš u krevetu i počneš smišljati razloge zbog kojih tog dana ne bi otišao raditi. Kad se to jutro dogodi, znak je da treba mijenjati posao'', rekao je Jurišić za Slobodnu Dalmaciju.
Kratko vrijeme proveo je u Remontnom brodogradilištu Šibenik, a kad je došla ponuda iz Kine, iz Šangaja, ni trenutka se nije dvoumio. Iako nije poznavao nikoga ko tamo radi, odlučio je, kaže, pokušati.
''U kineskim brodogradilištima vidim iste probleme kao i u hrvatskim: kriza je, teško je ostvariti profit, mnogi su navozi prazni, ljudi ostaju bez posla, a brodogradilišta se zatvaraju. Osnovna je, međutim, razlika podrška države, jer je ovdje prepoznata vrijednost brodogradnje u razvoju kompletne industrije. Praktično svi materijali i komponente proizvode se u lokalnim tvornicama, banke financiraju škverove, a troškovi nabave i logistike su minimalizirani'', objašnjava inženjer Jurišić.
Hrvatska brodogradilišta, otvoreno će 39-godišnji Splićanin, u odnosu na kineska, tehnološki su zaostala. A bez tehnološkog napretka nema ni razvoja industrije. A bez razvoja industrije nema ni napretka čitave zemlje. I baš zbog toga Jurišić do daljnjega s porodicom ostaje u Kini.