Kolumne

Pismo Dodiku

Milan Blagojević
Milan Blagojević

Od kada je stvorena, pa sve do danas, Republika Srpska ima ustavnu nadležnost da svojim zakonima i podzakonskim propisima uređuje oblast vinarstva i proizvodnje rakije.

Tako je na osnovu Ustavnog zakona o sprovođenju Ustava Republike Srpske u Srpskoj najprije primjenjivan Zakon o vinu i rakiji iz bivše SR BiH, donesen 1989. godine, koji je Republika Srpska samo jednom izmijenila svojim zakonom iz 1994. godine. Potom je Narodna skupština Republike Srpske u februaru 1997. godine donijela prvi Zakon o vinu i rakiji, koji je bio na snazi do 2009. godine, kada je Republika Srpska drugi put donijela svoj Zakon o vinu i rakiji. Taj zakon je važio do 2015. godine, kada je Narodna skupština donijela Zakon o vinu, objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 80 od 1.10.2015. godine, koji je i danas na snazi. 

Potonjim zakonom, kao i zakonima prije njega, propisano je da Republika Srpska na svojoj teritoriji uređuje proizvodnju, preradu i kvalitet grožđa, proizvodnju i kvalitet vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, kao i brojna druga pitanja propisana tim zakonom. Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske je istim zakonom propisana obaveza da uspostavi i vodi vinogradarski registar, u koji se upisuju i čuvaju podaci o proizvođačima grožđa i vinogradima u Republici Srpskoj, kao i podaci o prinosima po čokotu i hektaru. Sve ove nadležnosti (koje su i njena imovina) Republika Srpska ima, ne samo na osnovu Ustava RS, već i na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine. 

Jer, potonjim ustavom je propisano (član 3) da sve Vladine (a to će reći državne) funkcije i ovlaštenja koja tim ustavom nisu izričito povjerene institucijama BiH pripadaju entitetima. U spisku nadležnosti BiH njenim ustavom nije propisano da su institucije BiH nadležne da uređuju bilo koje pitanje vezano za vino ili rakiju. I u tome BiH kao složena pravna konstrukcija (konfederalno-federalna) nije nikakav izuzetak u svijetu, jer se na ustavnu raspodjelu nadležnosti između složene države i njenih država članica nailazi i u drugima državama, poput SAD, Argentine, Australije, Brazila, Belgije, SR Njemačke, Švajcarske itd. To je jedno od suštinskih obilježja federalizma kao, ne samo pravnog, nego i političkog i kulturološkog fenomena.

S obzirom na to da je federalizam i vid kulture (a time i civilizacije), to znači da se odnosi u složenoj državi pravno uređuju i trebaju voditi na kulturan način. Taj način, barem pravno, postoji i u Ustavu BiH, a to je odredba člana 3, tačka 5. tog ustava, kojom je propisano da BiH može preuzeti i druge nadležnosti, pod uslovom da se o tome postigne saglasnost entiteta, što će reći da BiH nema ustavno pravo da preuzme ijednu nadležnost Republike Srpske ako o tome nema njenu saglasnost. Složićemo se, jer je to toliko očigledno, da ni vino, a ni rakija nemaju nikakve veze sa suverenitetom, teritorijalnim integritetom, političkom nezavisnošću niti međunarodnim subjektivitetom BiH. 

Stoga se ni po tom osnovu iz člana 3. Ustava BiH ne može Republici Srpskoj oduzeti ova njena ustavna nadležnost. Jedino može ako se upotrebom vina ili rakije opijanimo, u kom stanju može sve, ili ako smo foleri, pa bez obzira na to što u Ustavu piše jedno, mi u stvarnosti radimo sasvim suprotno. Sve ovo rekoh s jakim razlogom.

Naime, 16.9.2020. godine portal RTRS prenio je izjavu Staše Košarca u kojoj je, u svojstvu ministra u Savjetu ministara BiH, rekao: "da je zakon o vinu jedan od prioritetnih koji bi trebalo da budu doneseni kako bi domaći proizvođači mogli nesmetano da plasiraju robu na tržište EU. ...u tom kontekstu vjerujem da ćemo već na sjednicama Savjeta ministara i kasnije u parlamentu imati zakon o vinu, kao neophodan da bi naši proizvođači mogli da planiraju svoje proizvode."

Dakle, gospodin Košarac u tom svojstvu izjavi da će najprije Savjet ministara BiH usvojiti Prijedlog saveznog zakona o vinu, a da će potom taj zakon usvojiti parlament BiH, što, drugim riječima, nije ništa drugo do oduzimanje te ustavne nadležnosti Republici Srpskoj i njeno prenošenje na nivo BiH. E sad, mnogi će se zbog prethodno napisanog zapitati zašto ovaj tekst ima naslov kakav ima? Takav naslov sam dao jer je gospodin Košarac, što je opštepoznato, kadar SNSD-a. To znači da nije mogao dati onakvu izjavu, a da prethodno u tom pravcu na isti način ne razmišlja gospodin Zoran Tegeltija, kao predsjedavajući Savjeta ministara BiH (takođe kadar SNSD-a) i, što je najvažnije, dok prethodno nije pribavio takvo mišljenje od gospodina Milorada Dodika kao predsjednika SNSD-a, što bi značilo da i gospodin Dodik misli na takav način. S obzirom na godinama ponavljane izjave gospodina Dodika kako se bori za očuvanje ustavnih nadležnosti Republike Srpske, što je pozitivno i što treba podržati, pitam se kako njegov ministar može da izjavi ono što sam prethodno citirao sa portala RTRS? 

Ovo pitanje je sasvim umjesno, jer se takva izjava daje, a da prethodno o tom pitanju uopšte nije raspravljano niti odlučivano u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Kažem to zbog toga što je, ako se držimo Ustava BiH i Ustava Republike Srpske, Narodna skupština jedina institucija nadležna da raspravlja o ovom pitanju i odluči da li će ili neće dozvoliti da se ova ustavna nadležnost Srpske prenese sa nje na nivo BiH. 

Bez takve prethodne odluke niko, pa makar to bili gospoda Dodik, Tegeltija i Košarac, nema ustavno pravo da daje izjave poput citirane izjave gospodina Košarca. Zato pozivam, ovako javno, prije svega gospodina Dodika, a potom i ostalu pomenutu gospodu, da kažu javnosti jesu li prethodno pitali Narodnu skupštinu Republike Srpske da li ona uopšte dozvoljava ono što tvrdi gospodin Košarac u svojoj izjavi? 

Gospodine Dodik, pitanje je na mjestu iz jednog prostog razloga. On se ogleda u činjenici da će, ako se bude radilo onako kako najavljuje gospodin Košarac, to voditi u ko zna koje po redu nepoštovanje Narodne skupštine, a time i Republike Srpske, jer će eventualno donošenje saveznog zakona o vinu na nivou BiH proizvesti neizbježne pravne posljedice na Zakon o vinu Republike Srpske, s početka ovog teksta.  Te posljedice će se u krajnjem ogledati u oduzimanju ove ustavne nadležnosti Republici Srpskoj, a da nju niko za to nije ni pitao. 

Kad ovo kažem, vjerujem, gospodine Dodik, da ćete se složiti sa mnom da niste Vi ili bilo ko drugi Republika Srpska. Stoga sve i da ste Vi prethodno aminovali ono što reče gospodin Košarac, na to nemate ustavno pravo, jer o tome može da odlučuje samo Narodna skupština Republike Srpske, a u konačnom i njen narod, jer prema Ustavu Republike Srpske, Narodna skupština o svakom pitanju, pa i ovom, može prethodno organizovati referendum u Republici Srpskoj radi pribavljanja glasa naroda. Logikom se, još tokom njenog učenja u srednjoj školi, stiče znanje o pravilima ispravnog mišljenja i kazivanja misli, bez obzira na to jesu li to pojmovi, definicije, sudovi ili zaključci. U slučaju potonjeg pojma, logika nas uči i o opasnostima induktivnog zaključivanja, ako na osnovu jednog primjera želimo da poopštimo stvari, to jest da izvodimo generalizujuće sudove i zaključke. 

Svjestan ove opasnosti i u konkretnom slučaju, ipak se ne mogu oteti utisku da je i taj jedan slučaj sasvim dovoljan za opšti zaključak o našoj kolektivnoj spremnosti na (auto)destrukciju. Zato i napisah ovo otvoreno pismo da po ko zna koji put skrenem pažnju na ovu slabost našeg karaktera, ali i da kažem da mi je jasno zašto gospodin Milorad Dodik najprije obeća da će kao predsjednik Republike Srpske (dok je to bio) podnijeti prijedlog zakona o dopunama tadašnjeg Krivičnog zakona Republike Srpske, kojim bi bilo propisano da je krivično djelo ako se bez saglasnosti Narodne skupštine oduzimaju ustavne nadležnosti Srpskoj, a poslije od tog njegovog obećanja ne bude ništa. 

Vjerujem, gospodine Dodik, da Vas ne treba podsjećati kada i kako ste dali to obećanje, a ako ipak bude potrebe, rado ću to učiniti.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije