Film i serije

Boris Milivojević za "Nezavisne": Tehnologija napreduje, ljudi kao da idu unazad

Boris Milivojević za "Nezavisne": Tehnologija napreduje, ljudi kao da idu unazad
Foto: Ustupljena fotografija | Boris Milivojević za "Nezavisne": Tehnologija napreduje, ljudi kao da idu unazad

Trebalo bi u martu da počne da se prikazuje film "Munje: Opet!", očekujem da ne bude lošiji nego prošli.

Činjenica je da se prvi film pojavio u specijalnom trenutku, snimali smo ga dok je Slobodan Milošević bio na vlasti, u trenutku kada su filmovi i serije bili mračni. Nije bilo mnogo komedija, a one koje su  postojale bile su tužne. "Munje" su prvi film koji je živahan i nedepresivne konstitucije kao ostali filmovi u tom trenutku. Bio je popularan jer su se mladi ljudi iz tog vremena saživeli sa "Munjama". To je najviše ličilo na njih. Gledali su "Munje" po 15 puta u bioskopu.

Rekao je ovo za "Nezavisne" glumac Boris Milivojević povodom izlaska filma "Munje: Opet!", nastavka kultnog filma "Munje" iz 2001. godine.

Režiju opet potpisuje Radivoje Raša Andrić, a scenario Srđan Anđelić. Glumačka ekipa je ostala gotovo ista uz neka nova imena, poput Jelisavete Seke Sablić i mlade glumice Ivane Zečević. Radnja nastavka odvija se u Beču, a ponovo su u centru pažnje Mare, kojeg tumači Milivojević, i Pop, kojeg tumači Sergej Trifunović.

"Nisam bio skeptičan kada smo krenuli u realizaciju filma, ali nisam očekivao da će biti takav scenario. Mislio sam da im se nešto možda desilo u životu. Mare i Pop su zaglavili, nisu se promenili 22 godine, koliko je prošlo između prvog i drugog dela. Gledao sam, recimo, nastavak filma 'Trainspotting', koji je sniman 21 godinu nakon prvog dela. Tu su se izraz i likovi prilično promenili, što nije nenormalno. Ali Pop i Mare su ostali isti", kazao je Milivojević.

NN: Koliko je bilo teže snimati u odnosu na prošli put?

MILIVOJEVIĆ: Prošli film smo snimali bar za trećinu manje dana, sada smo snimali mnogo duže. Nije isto kada imaš 30 i 50 godina, u tom smislu je drugačije. Bilo nam je važno da bude koliko-toliko u rangu sa prvim delom. Tehnologija se malo promenila. Suštinski je sve isto. Atmosfera je malo ozbiljnija jer smo sada omatorili. Tada smo imali 30 godina, sada imamo 50 i kusur. Možete zamisliti šta se tu sve menja. Drugačije gledaš život, radiš, nisi isti čovek. Mislim jesi, samo se menjaš. Negde si zreliji, negde si popustio. Menjaju se ljudi, tako i mi. Zato i film neće biti identičan kao prethodni. Nadam se da će publici biti zabavan koliko i prvi.

NN: Koliko je nedostajao pokojni Nebojša Glogovac, koji je u prvom dijelu imao zapaženu rolu?

MILIVOJEVIĆ: Nedostajao je, posvetili smo mu nekoliko trenutaka u filmu. Pojavljuju se njegovi sinovi u filmu, to je na neki način omaž našem dragom Nebojši. Uvek je tužno kada čovek ode prerano. On je kao i Marinko Madžgalj otišao prerano. Ali uvek je prerano. Meni se čini da mi ne bi bilo dosta ni 200 godina da živim. Nebojša je bio izuzetan glumac i karakter. Šteta je što ga više nećemo viđati u nekim ulogama jer je voleo mnogo da radi. Samim tim smo mogli da očekujemo od jednog takvog čoveka i glumca još raznovrsnije i ozbiljnije role. I zbog toga je šteta što on nije tu. Ali stižemo svi mi tamo gde je on, tako da ne treba previše ni kukati.

NN: U filmu "Munje: Opet!" imali ste pojačanje u vidu Seke Sablić. Kakva je bila saradnja sa njom?

MILIVOJEVIĆ: Seka je potpuni profesionalac, ozbiljan lik i saradnik. Pravo je uživanje raditi sa nekim kao što je ona. Sa toliko iskustva, duha i ljudskosti.

NN: Počeli ste da igrate sa 12 godina u filmovima "Mahovina na asfaltu" i "Idi mi, dođi mi". Koliko ste osjećali pritisak dok ste kao dječak igrali pored Dušana Janićijevića i Dragomira Bojanića Gidre?

MILIVOJEVIĆ: Sa deset godina sam upisao Dečiji dramski omladinski studio Radio Beograda. Odmah sam počeo da snimam na televiziji i radiju. Radio je tada bio dosta zastupljen. Imali smo neke "vesele utorke i četvrtke", redovne emisije, radio-drame, razne serije. Dečji program je bio mnogo ozbiljniji nego danas. Trećina opšteg radnog vremena koja se koristila da se provedu emisije za televiziji u to vreme bila je vezana za dečji program i omladinu. Sada više nema toga. Nekako je sve umanjeno i velika je zbrka po tom pitanju. Ima puno novih televizija, tada su bila dva programa. Nekako sam se osećao ozbiljno kada sam bio mali i onda sam čekao da porastem. Voleo sam da me vide kao čoveka, iako sam bio klinac. Nekako su ti ljudi  koji su me okruživali i glumci bili navijački raspoloženi prema meni. Od početka sam se osećao tu kao kod kuće. Da se igram i budem ozbiljan, sve sam nekako hteo, mogao i voleo.

NN: Zapaženu ulogu igrali ste u seriji "Zaboravljeni" Darka Bajića, gdje ste igrali lik Tungija. Koliko su serije poput ove i "Sivog doma" potrebne da bi se skrenula pažnja na vršnjačko nasilje i druge probleme sa kojima se susreću mladi?

MILIVOJEVIĆ: Serija "Zaboravljeni" je pravljena od filmova "Početni udarac" i "Zaboravljeni". Ostavljena deca i vršnjačko nasilje su i dalje aktuelne teme. U tom trenutku je to bilo jako popularno i nešto od čega se nije okretala glava.

NN: Kako gledate na kulturnu scenu regiona danas?

MILIVOJEVIĆ: Ne pratim mnogo kulturnu scenu regiona, tek sada posle 15 godina počinjem da palim televizor i gledam šta se dešava, novine ne kupujem. Nemam utisak da je na nekom nivou. Sve što smo voleli kada smo bili mladi nije se obistinilo i otišlo u pravcu u kojem smo želeli. Pobedili su primitivci i primitivizam. Taj primitivni ritam i ponašanje su popularniji bez obzira na tehnologiju koja je napredovala. Ljudi kao da idu unazad.

NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost?

MILIVOJEVIĆ: Planova ima uvek puno. Uvek radim na kompjuteru na svojoj muzici i pesmama kojih imam baš puno. Kada budem zadovoljan kvalitetom zvuka, pustiću to u eter.

 

Intervjue i privatne nastupe izbegavam

NN: Radili ste i kao voditelj, po čemu se taj posao razlikuje od glumačkih angažmana, šta je lakše iznijeti?

MILIVOJEVIĆ: Pokušao sam to dva-tri puta, ali mogu da kažem da su i to bile glumačke uloge. Sve te televizijske pojave jesu neka vrsta glume. Meni je uvek lakše da se stavim u neku ulogu nego da govorim u svoje ime. Zato najčešće izbegavam da govorim u svoje ime. Iz lika mogu da izmaštam bilo koji odgovor, to i jeste  posao glumca. Meni je privatno tako lakše jer bolje sagledam nekog sa strane nego što mogu sebe da vidim. Ne volim da dajem sebe. Intervjue i privatne nastupe izbegavam. Svakako je lakše kada se glumi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije