Ko bolje poznaje filmove strave od ljudi koji ih stvaraju? Pet režisera izdvojilo je za britanski GQ svoje omiljene naslove, od uznemirujućih klasika do jednog neočekivanog izbora - "Parka iz doba jure".
Malo ko uživa u gledanju horora koliko autori koji ih snimaju. Rad u žanru bogatom nasljeđem, prepoznatljivim motivima i filmskim referencama podrazumijeva i dobro poznavanje prethodnika. Takvo istraživanje, međutim, teško da djeluje kao obaveza: od slešera i priča o željama koje se pretvaraju u prokletstvo, do trilera sa navodno pronađenim snimcima i krvavih filmskih prizora, materijala ne nedostaje.
Luna Karmun, režiserka predstojećeg horora "To Make Ends Meat" i strastvena gledateljka filmova, svoje interesovanje povezuje i sa iskustvima iz djetinjstva.
"Video-kasete kojima me je baka izlagala kasno uveče imale su duboko čudan uticaj na mene, sigurna sam", rekla je za GQ.
Nova generacija autora inspiraciju pronalazi u bogatoj prošlosti žanra. Uspjesi naslova zasnovanih na internet pričama strave, poput "The Backrooms", metahorora kao što je "Teenage Sex and Death at Camp Miasma" i smjelih novih verzija poput "Resident Evil" svjedoče o njegovoj stvaralačkoj snazi.
U susret Noći vještica, britanski GQ pitao je Karmun i još četvoro režisera - Edgara Rajta, Remija Viksa, Roba Sevidža i Zaka Lipovskog - koji su njihovi omiljeni zastrašujući filmovi svih vremena.
Zašto Edgar Rajt bira "Don't Look Now"?
Edgar Rajt, režiser filma "Shaun of the Dead", izdvojio je ostvarenje Nikolasa Rega "Don't Look Now" iz 1973. godine.
U središtu priče je ožalošćeni bračni par, koji igraju Donald Saterlend i Džuli Kristi. Poslije slučajne smrti kćerke odlaze u Veneciju, gdje susret sa dvije misteriozne sestre njihovom boravku daje uznemirujući pravac.
"'Don't Look Now' je jedan od mojih omiljenih filmova, bez obzira na to da li govorimo o hororu ili nekom drugom žanru", rekao je Rajt.
"Izuzetna režija Nikolasa Rega i izvanredna montaža Grejema Kliforda povezuju boje, oblike, pokrete i zvukove kroz vrijeme. Slike se rimuju, zbog čega nešto osjetite prije nego što to razumijete: predivan palindrom iz noćne more."
Rajta posebno uznemirava pitanje sudbine i mogućnosti da čovjek prepozna upozorenja prije nego što bude prekasno.
"Najviše me uznemirava pitanje da li je naša sudbina unaprijed određena. Da li bismo mogli da izbjegnemo propast kada bismo prepoznali upozorenja u tim crvenim zastavicama? Film je prelijep, seksi, duboko tužan i potpuno zastrašujući. Mogao bih da ga gledam iznova i iznova i nikada se ne bih umorio od njegovih složenih detalja."
Šta Remija Viksa privlači filmu "Stranger by the Lake"?
Remi Viks, režiser horora "His House", odlučio se za "Stranger by the Lake". Iako je u dostavljenom tekstu navedena 2023. godina, film je iz 2013, što potvrđuje i zvanična evidencija Filmskog festivala u Kanu.
Viksov izbor izlazi iz uobičajenih granica horora, ali upravo odnos privlačnosti i opasnosti ovom filmu daje posebno mjesto među njegovim favoritima.
"Možda nije horor u tradicionalnom smislu, ali 'Stranger by the Lake' zauzima veoma posebno mjesto u mom srcu. Ovaj film dočarava taj ples između želje i straha koji se odvija u svima nama. Zar nas često ne privlači upravo ono što bi moglo da nas uništi?"
Ko su prava čudovišta u izboru Lune Karmun?
Luna Karmun izdvojila je film Vesa Krejvena "The People Under the Stairs" iz 1991. godine, koji je otkrila još kao dijete.
"Sjećam se da sam u prodavnici Paundlend slučajno naišla na primjerak filma Vesa Krejvena 'The People Under the Stairs'. Gledajući ga, još kao dijete shvatila sam ko su prava čudovišta."
Odrastanje joj je donijelo i drugačije razumijevanje društvene poruke filma, posebno načina na koji prikazuje pohlepu i uništavanje zajednica.
"Sada, kao odrasla osoba, shvatam koliko je bio snažan i relevantan, a takav je i danas - prikaz proždiranja crnačkih i radničkih zajednica koje gutaju pohlepa za nekretninama i trula mržnja. Prepoznala sam taj kraj kao svoj: surov, ali lijep i nježan."
Zašto je "The Innocents" za Roba Sevidža horor izvan vremena?
Rob Sevidž, režiser filma "Other Mommy", izabrao je "The Innocents" Džeka Klejtona iz 1961. godine.
Prema njegovim riječima, pojedini stariji filmovi zahtijevaju da ih gledalac posmatra u kontekstu vremena u kojem su nastali. Klejtonovo ostvarenje, međutim, smatra izuzetkom.
"Postoje stariji filmovi - crno-bijeli, sa gromoglasnom orkestarskom muzikom - koji su izrazito proizvod svog vremena i tako ih treba gledati. 'The Innocents' Džeka Klejtona iz 1961. stoji izvan vremena, možda kao najveći horor svih vremena."
Sevidž posebno izdvaja vizuelni izraz filma i scenario Trumana Kapotea.
"Suzdržan i moderan, prelijepo snimljen kamerom Fredija Frensisa i sa duboko sjebanim scenarijem Trumana Kapotea, ovo je film koji sa svakim novim gledanjem otkriva dodatne slojeve značenja i svaki put uspijeva da prestravi."
Kako je "Park iz doba jure" zauvijek promijenio Zaka Lipovskog?
Zak Lipovski, režiser filma "Final Destination: Bloodlines", ponudio je možda najneočekivaniji izbor: "Jurassic Park", odnosno "Park iz doba jure", iz 1993. godine.
Njegov prvi susret sa filmom bio je daleko od bezbrižne dječje zabave.
"Imao sam devet godina kada je izašao 'Park iz doba jure'. Mama me je odvela da ga gledam, misleći da je riječ o dječjem filmu. Bio sam potpuno prestravljen, plakao sam i pokrivao oči."
Strah iz djetinjstva kasnije je prerastao u divljenje načinu na koji film gradi napetost i vezuje publiku za likove.
"Od tada sam ga pogledao stotinama puta. To je majstorska lekcija iz napetosti, otkrivanja i saosjećanja sa likovima. Trajno mi je promijenio DNK."