Jedno od najpoznatijih remek-djela režisera Martina Skorseza u kojem je sarađivao sa Robertom de Nirom je svakako biograska priča o destruktivnom bokseru Džejku Lamoti, koji se borio i u ringu i van njega. U pitanju je "Razjareni bik" iz 1980. godine.
U filmu pratimo život i karijeru Džejka Lamote od uspona u četrdesetim godinama, do pada u pedesetim godinama prošlog vijeka. Lamota je odrastao na ulicama Bronksa, te je od malih nogu naučen da se za sve u životu treba sam izboriti.
On je jak, uporan i ćudljiv borac, a njegov brat Džoi je njegov menadžer. Lamota se sporo penje u bokserskom svijetu dok se udvara Viki, djevojci koju je upoznao u komšiluku. Nakon što ga je ostavila prva žena, počinje vezu s njom što će dovesti do braka i djece.
Međutim, u braku postaje sve više paranoičan i opsesivan sumnjom u ženinu nevjeru. Kasnije, počinje vjerovati da su njegov brat i žena u vezi iza njegovih leđa. Toliko se razbjesni da se fizički napada brata koji ga napušta. Lamota gubi svoju titulu u dvoboju sa rivalom, Šugerom Rejom Robinsonom i povlači se nekoliko godina poslije zbog problema s težinom.
Postaje komičar i vlasnik noćnog kluba. Međutim, žena se razvodi od njega, uzima djecu pod svoje skrbništvo, dok Lamota završava u zatvoru zbog toga što je dopustio maloljetnicima da piju alkohol. Nakon što je pušten iz zatvora, Džejk se sastaje s Džoijem i traži da mu brat oprosti. Film završava s Džejkom koji vježba pred ogledalom spreman za svoje iskupljenje.
Dvojac De Niro i Peši ovdje je pokazao sve svoje adute u možda i ponajboljoj glumi oba glumca. De Niro je fizikalac, energičan, harizmatičan čovjek koji se najbolje osjeća u ringu. S druge strane ringa imamo Pešija koji se bori za svjetla pozornice nastojeći ukrotiti neukrotivog brata. Osim De Nira i Pešija u filmu glumi Keti Moriarti kao Lamotova zlostavljana žena
Snimljen u crno-bijeloj tehnici, "Razjareni bik" je jedan od Skorsezeovih najboljih filmova, remek-djelo neopterećeno zahtjevima komercijalno orijentisanih studija. Film je distribuirao studio "United Artists". Direktori studija isprva su bili neskloni finansiranju projekta, jer su se bojali da ekstremna vulgarnost i nasilje u scenariju neće dobiti dozvolu i da bi film mogao završiti na crnoj listi.
Skorseze je mislio da nikada neće napraviti film zbog svoje dugogodišnje astme, zajedno s depresijom u koju je upao zbog fijaska mjuzikla "Njujork, Njujork" i ozbiljne zavisnosti od kokaina.
Prema mnogim izvorima, uključujući i Skorsezea, Robert de Niro praktično mu je spasio život, kad ga je uvjerio da se mora skinuti s kokaina da bi mogao snimiti, za većinu, svoj najveći film. Usmjerio je svu energiju u stvaranje nasilne priče o bokserskom šampionu, Lamoti, nazivajući to "kamikaza metodom" snimanja filma. Film je sniman u dva dijela.
Većina filma, uključujući sve bokserske scene, snimane su prve. Nakon toga, proizvodnja se ugasila na nekoliko mjeseci, tokom kojih je De Niro povećao težinu dovoljno da može igrati Lamotu u zadnjem dijelu filma. De Niro je nabacio 30 kg kako bi se pretvorio iz mladog, mišićavog Lamote u debelog, mlitavog i starijeg Lamotu. Ovo je djelimično vidljivo u jednoj od posljednjih scena filma, gdje Lamota spava s raskopčanom košuljom, otkrivajući svoj veliki stomak. De Nirova ekstremna metoda glume postaće jedan od najpoznatijih fizičkih preobražaja u modernom filmu.
"Razjareni bik" označio je trenutak kad je Skorsezeov stil dostigao svoj zenit. "Taksist" i "Njujork, Njujork" koristili su elemente ekspresionizma kako bi naglasili psihologiju, ali ovdje je stil doveden do novih ekstrema, uvodeći duge usporene snimke, kompleksne snimke, ekstravagantno iskrivljenje perspektive (veličina ringa mijenja se iz borbe u borbu). Skorseze nije volio kako su snimljene bokserske scene u bivšim filmovima iz gledaočevog ugla, zato što je takva tehnika izolovala gledaoca od brutalnosti u ringu.
Tokom snimanja, želio je "ostati u ringu", jer je bio odlučan zabilježiti sirovo nasilje svakog udarca i natjerati gledaoca da se osjeća kao bokser. Film je montiran u Skorsezeovom stanu u Njujorku, većinom noću. Navodno je Skorseze bio jako hirovit tokom postprodukcije. On i njegova prijateljica Telma potrošili su mnogo vremena za montažu i kompleksnog filmskog soundtracka. Skorseze je tvrdio da mu je toliko vremena bilo potrebno, jer je bio uvjeren da će "Razjareni bik" biti njegov zadnji film.
Iako je scenario za film pripisan Polu Šraderu i Mardiku Martinu, konačni scenario se dosta razlikovao od Šraderove originalne verzije. Nekoliko puta su ga prepravljali pisci kao što je Džej Koks, koji je sarađivao na pisanju scenarija za kasnije Skorsezeove filmove "Doba nevinosti" i "Bande Njujorka". Veći dio završne verzije napisali su sam Skorseze i Robert de Niro.
Film je posvuda smatran remek-djelom, te je u glasovanju engleskog prestižnog magazina "Sight & Sound" proglašen najboljim filmom osamdesetih. Zaradio je osam nominacija za "Oskara", uključujući onu za najbolji film, najboljeg glumca Roberta De Nira i prvu Skorsezeovu za najboljeg režisera. De Niro je osvojio, kao i Telma Šonmejker za montažu, ali "Oskar" za najboljeg režisera otišao je Robertu Redfordu za "Obične ljude". Takođe, film se nalazi na 24. mjestu na AFI-jevoj listi 100 najboljih američkih filmova i petom na popisu 100 najboljih filmova svih vremena u izboru "Entertainment Weekleyja".