U američke bioskope je stigao novi film Tonija Skota "Nezaustavljivi", koji u glavnoj ulozi ima lokomotivu van kontrole. Ovaj režiser je nakon akcije na šinama u filmu "Otmica metora 123" snimio još jedan film koji se bavi vozovima. Istorija filma je bogata ovim prevoznim sredstvom i može se reći da bez njega neki filmovi ne bi imali status koji imaju danas, jer je jedan od najvećih dramaturških elemenata. Ovdje ćemo se prisjetiti nekih najpoznatijih filmova u kojima voz ima glavnu ulogu.
Sjetimo se samo Alfreda Hičkoka i njegovih vozova, od putovanja "Sjever, sjeverozapad", u kojem Keri Grant i Iv Meri Sent pričaju, pa "39 stepenica", gdje Ričard Hanej ostaje bez karte, i dame koja preživljava teške trenutke jer misli da je nestala u filmu "Dama koja nestaje", do "Stranca u vozu" sa Farlijem Grejndžerom i sociopatom Robertom Vokerom i "Sjene sumnje". Međutim, Hičkok i Skot nisu prvi režiseri koji su kao dramaturški element koristili voz i željeznicu. Prvi koji su to uradili bila su braća Lumier u filmu "Dolazak voza u stanicu" 1895. godine. Scena ulaska voza u stanicu je imala takav efekat da su ljudi bježali iz kina. Nakon toga je Edvin S. Porter snimio prvi vestern 1904. godine "Velika pljačka voza", da bi i Baster Kiton snimio komediju "General" u kojoj je glavnu ulogu imala lokomotiva.
Od tada vozovi su redovno bili tema akcionih filmova, kada se River Feniks bori protiv loših momaka kao mali Indi u filmu "Indijana Džons", zatim De Loreanovo manervisanje u "Povratku u budućnost 3", katastrofa u "Odbjeglom vozu" kada se Džon Vojt i Erik Roberts voze u vozu bez kontrole preko Aljaske, do filmova "Betmen: Početak", "Nemoguće misije" i "Inception", koji pokazuje da se u vozu može "mirno" spavati, i drugih manje poznatih naslova.
Ratni filmovi su takođe često koristili vozove i bez njih bi se teško moglo "pobjeći" iz Drugog svjetskog rata, možda pješačenjem ili padobranom. Bart Lankaster je zaustavio naciste u "Vozu" čuvajući umjetnička djela, dok su sa druge strane bili Frenk Sinatra i Trevor Hauard u "Fon Rajanovom ekspresu" bježeći iz zatvora. U filmovima "Pijanista" i "Shoah" ruta do koncentracionih logora je bila vozovima. Te scene muškaraca, žena i djece koji su zarobljeni u vagonima je ponudila neke nezaboravne momente na velikom platnu. Samo se sjetite "Šindlerove liste" i scene žena koje izviruju kroz rešetke da bi vidjele vrata logora "Aušvic".
Vozovi su bili smješteni u neke od najnezaboravnijih filmskih momenata. Dejvid Lin je odgovaran za takva dva filma, i to "Lorens od Arabije", gdje prikazuje epski napad na turski teretni voz i prelazak voza pukovnika Bogsija preko rijeke Kvaj. "Kratki susret", vjerovatno jedan od najvećih romantičnih, ali i tragičnih filmova se dešava na željezničkoj stanici, kada Selia Džonson i Trevor Hauard uče na teži način da nikada nema voza kada ga trebaš. U Linovo doba je, naravno, voz bio primarni način prevoza. Danas postoje i mnoge druge opcije da bi se otišlo iz jednog mjesta u drugo. "Mračni vitez" nam pokazuje kakva drama može da se desi na trajektu, previše filmova pokazuje zanimljive situacije na putevima, a i avioni nisu bez svoje uloge, poput novijih "Red Eye" ili "Avijacije", do "Leta 93". Ali, ipak tu nedostaje romansa u restoran-kupeima. Ne treba podsjećati koliko kratki letovi aviona gube magiju pred željeznicom, a za to samo treba porediti "Kazino Rojal" i scenu u avionskom baru sa Šonom Konerijem u elegantnom "Orient Ekspresu" i putovanje u filmu "Iz Rusije s ljubavlju". Iako ovaj drugi naslov završava Bondovim ubistvom svog protivnika, shvatili ste poentu. Alternativno, ako pogledate "Plan leta", u kojem Robert Švenke šalje sinopsis "Dame koja nestaje" u nebo i poredite ga sa Hičkokovim orginalom, to je neuporedivo, kao i sa filmom Sidnija Lumeta "Ubistvo u Orient Ekspresu", gdje Albert Fini kao Herkul Poaro istražuje ubistvo u vozu, koje se desilo dok je bio zarobljen u snijegu.
U vozu se negativac nema gdje sakriti, samo ga treba pronaći, osim ako nije Gian Maria u "Le Cercle Rouge". Jedini način za izlazak je korištenje pameti ili ako nije u pitanju Kejsi Rajbek u "Pod opsadom 2", da se ubiju svi u vozu.
Ni djetinjstvo ne može proći bez vozova i bez filma "The Railway Children", pa čak i bez horora kada 0-6-2 N2 lokomotiva prevozi porodicu Vaterburi.
Film Roba Rajnera "Stand by me" sa scenom na mostu spada u magične scene, prikazujući voz i okolni pejzaž. Vožnja u vozovima je, kako smo do sada naveli, česta tema u istoriji američkog filma, kao i romansa na putovanjima. Nekada ona vodi do bogatije i pametnije budućnosti, za koju treba pitati Džona Salivana u "Salivanovim putovanjima" ili Dela Grifita u "Avioni, vozovi i automobili" i ponekad Ričarda Gira u "Danima raja".
U vesternima voz može biti važan motiv za progres i civilizaciju, ali može isto da u grad dovede mnoštvo bezimenih revolveraša sa osvetničkim i ubistvenim planovima, ali isto može dovesti lovce na zlato. Kultno otvaranje "Bilo jednom na zapadu" ili scene iz filmova "3:10 do Jume" ili "Tačno u podne" pokazuju da ništa nije napetije od čekanja voza da uđe u stanicu, grad ili ode iz njega, poput krimi-filma "Karlitov put". Ništa, osim možda upadanja u kupe Marlin Ditrih, što se demonstrira u "Šangaj Ekspresu". Oči se sreću, riječi se izmjenjuju, ukrštenice završavaju, a ako ste još i Itan Houk i Džuli Delfi u "Prije svitanja", životi vam se mijenjaju zauvijek.
Vozovi su izvrsno sredstvo za naraciju, nekoliko stotina kilometara kotrljajuće metafore, izuzev nekih, kada Gvinet Paltrou otkriva u "Sliding doors" razliku između sreće i loma srca, kada se pojavljuju džez muzičari u "Neki to vole vruće" ili scene u "Milioneru iz blata" koji nisu čisto "jedrenje" u vozu. Još i nisu imali problema sa kobrom, poput "The Darjeeling Limited" disfunkcionalne braće Vitman.
Ne morate biti Roni Bigs da biste vidjeli kriminalni potencijal u vozovima. Možete ih opljačkati kao u filmu "Ubistvo Džesija Džejmsa od kukavice Roberta Forda" ili "Baču Kasidiju i Sandensu Kidu", ili iskoristiti različite prevare osiguranja kao u "Double Indemnity" ili samo planirati da izbacite nekog rođaka iz vagona poput "Baci mamu iz voza". Bez njih, filmski antiheroji bi imali pune ruke posla da nekog zadave ili opljačkaju, poput američkih naivnih turista u "Transsiberian". "The Ladykillers" bi to uradili na drugi način, bez voza, oni bi noseći muzičke instrumente oko Pentonvila, opljačkali banku. Zamislite minut britanskog filma bez voza, bez "The Titchfield Thunderbolta" ili hipnotičkog ritma u "Night mailu", ili bend "Fab Four" u "A Hard Day's Night".
Mnogi filmovi ovdje nisu spomenuti, poput "Polar Expressa" Roberta Zemekisa. To pokazuje da je film bez vozova teško zamisliti. Ko hoće neka putuje drugim prevoznim sredstvom, ali na putovanje u film uvijek treba prvo izabrati voz, jer možda se u njemu krije neki arhetipski kondukter.