VALJEVO - U Brankovini i Valjevu svečano obilježena 30. godišnjica smrti velike pjesnikinje Desanke Maksimović. Pri samom kraju je i projekat digitalizacije njenih cjelokupnih djela.
Pomenom pred humkom u porti Crkve Svetih arhanđela u Brankovini i svečanom akademijom pod nazivom "Obećala si da ćeš biti večna”, Zadužbina "Desanka Maksimović”, Grad Valjevo, Matična biblioteka "Ljubomir Nenadović” Valjevo i Valjevska gimnazija obilježili su u subotu u Valjevskoj gimnaziji 30. godišnjicu smrti velike pesnikinje Desanke Maksimović.
"Desanka Maksimović je svojom poezijom i idealima dobrote i ljepote obilježila 20. stoljeće i stvaralački ga ispunila. Matica srpska je ponosna što je Desanka Maksimović bila njen član, što je sarađivala sa Letopisom Matice srpske od 1925. godine, što je više svojih knjiga, a među njima i najznačajniju "Tražim pomilovanje” objavila upravo u Matici Srpskoj 1964. godine" istakao je prof. dr Jovan Delić, dopisni član SANU i potpredsjednik Matice srpske, pozdravljajući prisutne na akademiji u ime Matice srpske. On je podsjetio da je Desanka Maksimović jedina među svim pjesnicima uopšte koja je dva puta ponijela "Zmajevu nagradu” Matice srpske, prvi put za zbirku "Miris zemlje” 1955. godine, a drugi put za knjigu "Nemam više vremena” 1973. godine.
Pesnikinjin patriotizam prosijava iz brige za riječ, za jezik, za kulturu, za pamćenje istorije i mitologije, naveo je Delić u besjedi "Pamćenje poezije kao kulturni patriotizam Desanke Maksimović”.
"Pjesnikinja se vraća do u korjen srpskog pamćenja i vjere do početka srpske samosvjesti i oblačenja u Hrista, do prvih svetitelja i velikih pisaca. Šta je onda njeno rodoljublje nego pamćenje – sjećanje na početke svoje države, crkve i naroda, i svoga prvoga sveca koji je u Bogorodičinom krilu, na Atosu, savio za nas gnjezdo na vjekove vjekova; koji je vratio svoj dug i svoju ljubav roditeljima, braći, narodu, crkvi i državi, uveo nas u istoriju i dao nam status Hristovog i istorijskog naroda. Sava Nemanjić je i u poeziji Vaska Pope, i u poeziji Desanke Maksimović, prvi i glavni kulturni junak srpskog naroda i njegove cjelokupne istorije" besjedio je profesor Delić.
Srpska kultura nema veću pjesnikinju, ženu koja je bila i pjesnik i mudrac i odjek dugog vremena punog preloma i ratova, ideoloških sukoba, jer kada živite 94 godine u 20. vijeku morate osjetiti sve turbulencije, istakla je u svojoj besjedi dr Svetlana Šeatović, upravnica Zadužbine "Desanka Maksimović” i naučni savjetnik u Institutu za književnost i umjetnost u Beogradu.
"Poslije 30 godina od smrti možemo videti da je djelo Desanke Maksimović podjednako živo kao i onda kada je ona bila među nama. Ona je imala tu sreću da živi 94, 95 godina, da su to bila različita vremena, društvenog, političkog i kulturnog karaktera, koliko je tada bila živa, živa je i sada, čini se i više nego što je to prije bilo", poručila je dr Svetlana Šeatović.
Djelo Desanke Maksimović nije samo djelo najveće srpske pjesnikinje 20. vijeka, u to nema sumnje, nego je prije svega riječ o pjesnikinji naroda, najširih narodnih masa, ne samo umjetničkog karaktera, nego jedna vrsta figure nacionalnog ponosa, dodala je ona i podsjetila na riječi akademika Matije Bećkovića iz februara 1993. na ispraćaju Desanke Maksimović na Novom groblju: "U ovoj zemlji, u kojoj je muka biti čovek jedan dan, ona je bila 95 godina”.
Svetlana Šeatović je navela da je godišnjica smrti velike pjesnikinje ujedno i godišnjica inicijative za osnivanje ove zadužbine.
"Za 30 godina zadužbina je objavila 110 publikacija, zbornika naučnih radova o djelu Desanke Maksimović, dobitnicima nagrade "Desanka Maksimović”, čak 38 knjiga u ediciji "Desankini majski razgovori”, 27 knjiga izabranih pjesama dobitnika nagrade, četiri bibliografije, niz izdanja poezije Desanke Maksimović, kritičko izdanje zbirke "Tražim pomilovanje” 2005. godine" istakla je Šeatovićeva, dodavši da je najveći poduhvat bilo objavljivanje "Cjelokupnih djela Desanke Maksimović” u 12 tomova, sa "Službenim glasnikom” 2012. godine. Iste godine, dodala je ona, porodica je poklonila zadužbini sve rukopise koje su posjedovali – prepiske, dopisnice, razglednice i potom je zadužbina pristupila digitalizaciji rukopisne građe, a sada je pri samom kraju i digitalizacija "Cjelokupnih djela Desanke Maksimović”, pa će po tom aspektu zadužbina ostvariti jedinstven kulturni poduhvat, sva Desankina djela će biti javno dostupna putem interneta, prenosi "Politika".