Aleksandar Ćuković, jedan od vodećih književnika mlađe generacije u Crnoj Gori i zemljama regiona, književnoj publici nametnuo se kratkom pričom, da bi se nakon tri knjige priča, jednog romana, knjige intervjua i monografije, okušao i u poetskoj formi.
Ispostaviće se, takođe, veoma uspješno. Knjigu poezije "Herostratov asistent" objavio je prošle godine u izdanju Udruženja književnika Crne Gore i za istu je ovjenčan prestižnim nagradama "Marko Miljanov", "Blagodarje" i "Miodrag Ćupić". Povoda za razgovor sa Ćukovićem bilo je napretek, a za "Nezavisne" je govorio nakon što je postao najmlađi književnik kome je uručena nagrada "Marko Miljanov".
NN: Koliko znači nagrada sa imenom pisca čuvenih "Primjera čojstva i junaštva"?
ĆUKOVIĆ: Pored duboke simbolike koju nosi slavno ime Marka Miljanova i značaja koji ova književna nagrada ima na našem govornom području, od posebnog je značaja to što je ona došla od kolega po peru i to u godini velikog jubileja - 75 godina Udruženja književnika Crne Gore. Dovoljno je samo pogledati ko je sve ovu nagradu dobio prije mene, pa konstatovati o kakvom priznanju se radi i koliko je to "breme" i obaveza samom piscu. Uostalom, i činjenica da sam najmlađi dobitnik međunarodne književne nagrade "Marko Miljanov" priznanje je po sebi.
NN: Dobitnik ste i nagrada "Blagodarje" i "Miodrag Ćupić". Kakav je uopšteno Vaš odnos prema nagradama i kakav je njihov stvarni uticaj na čitalačku publiku?
ĆUKOVIĆ: Čitaocu nagrada može skrenuti pažnju, ali ona ne mora biti garant da će mu se djelo ovjenčano njome nužno i dopasti. Ipak, ne pišete za nagrade, niti im se nadate. Kada se pak dogode, prijaju zbog osjećaja da je neko primijetio vaš rad. One su ipak neki znakovi pored puta za one koji se bave književnošću. Kao i svaki drugi znak, i taj katkad može zavesti na pogrešan zaključak. Nagrada je, sa druge strane, važna kako bi se "razgovor o knjizi" zadržao koji tren duže na traci vijesti iz kulture, koje inače, više nijesu u vrhu medijske agende kod nas. U tom treptaju, sasvim neočekivano, usisa ponekog radoznalog čitaoca i to je, uistinu, najvažniji i najljepši dio nagrade.
NN: Objasnite nam Vaš pristup poeziji u odnosu na prozu prilikom stvaranja?
ĆUKOVIĆ: Dominantan žanr moga stvaralaštva jeste kratka priča. Njena neuhvatljivost mi najviše prija. Djeluje mi da se u njenom ataru najbolje snalazim, jer nudi neslućene mogućnosti. Kratka priča i uopšte fragmentarna proza slična njoj hoda po ivici žanrova. Nekad je bliža pjesmi u prozi. U jednom momentu, osjetio sam potrebu za još sažetijim izrazom i sa te međužanrovske ivice, odlučio da skliznem iz kratke priče u poeziju. Ne sumnjam da ću se vratiti u kratku priču, čim mi stih postane "tijesan". To mi se čini prirodnim i neusiljenim. Kratka priča je uragan upakovan u kutijicu vjereničkog prstena.
NN: Smatraju Vas jednim od vodećih predstavnika mlađe generacije književnika u Crnoj Gori i šire. Ko su autori mlađe generacije koje Vi cijenite?
ĆUKOVIĆ: Književna scena je šarolika i potentna. Novi poetski i prozni glasovi polako počinju da nadjačavaju one "prekaljene" i mogu slobodno reći da se u tome više nego uspješno snalaze. A, izdvojio bih, na primjer, Spasoja Joksimovića i njegovu sjajnu poeziju koja je za mene bila pravo otkrovenje. Njegov rad pratim već neko vrijeme i raduje me što naša scena ima takve ljude.
NN: Magistar ste politikologije sa više objavljenih radova iz ove oblasti. Koliko se politika danas bavi književnošću i obrnuto, koliko se književnost bavi politikom?
ĆUKOVIĆ: Politika se više ne bavi književnošću. Nezainteresovana je. Prošlo je vrijeme kada su se političari utrkivali za društvo pisaca i umjetnika, ili pak da im zabrane knjigu. To govori i o tome koliko su nove političke elite pragmatične i kako se svijet uopšte izmijenio. Umjesto čitaoca, rođen je kupac. Tu dobijamo na pasivnosti, jer onaj ko nije istinski čitalac već kupac, od njega nema bojazni, on nema moć da nečemu učitava novi smisao, značenja, ništa što mu se nudi ne dovodi u pitanje i na taj način ovakav tretman kulture (ne)čitanja postaje efikasniji i isplativiji od nekadašnje cenzure. Filozof Predrag Krstić mi je u jednom razgovoru rekao sljedeće: "Možemo žaliti za vremenima kad su knjige zabranjivane jer se mislilo da mogu promijeniti svijet, a pisci proganjani jer su nudili alternativu, kada su ljudi od pera imali 'javni' značaj. A možemo i na miru pisati za one malobrojne koji još čitaju."
NN: Kakvu ulogu književnost ima u današnjem društvu na prostoru bivše Jugoslavije?
ĆUKOVIĆ: Književnost na tlu velike Jugoslavije, a na prostoru ovog našeg zajedničkog lijepog jezika, u suštini, integriše politički iscjepkani i posvađani region. Sabira zajedničke muke i pokušava razriješiti zajedničke dileme. I kada se ovako iscjepkani i posvađani okrenemo književnom kanonu, da tamo potražimo spas i utočište od sadašnjice, i tamo se opet, nađemo svi zajedno.
NN: Autor ste "Kontura horizonta", zbornika intervjua koje ste vodili sa vodećim književnicima i intelektualcima iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Ko je od sagovornika najveći utisak ostavio na Vas i koliko učite od sagovornika?
ĆUKOVIĆ: Sagovornike za "Konture horizonta" sam birao tako što sam imao na umu da dobijem odgovore na neka pitanja koja me duže vrijeme okupiraju, ali da ti odgovori dođu iz različitih sfera i od intelektualaca koji nijesu na istoj ideološkoj ravni. Mislim da sam u tome poprilično uspio. Neke od relacija koje tretira ta knjiga su: pisac i vlast (pisac u politici), ideologija i književnost, identitet i globalizacija, književnost i kritika. Svaki sagovornik je ostavio značajan trag i knjiga je naišla na izuzetan prijem kod publike u regionu. Bilo je uživanje raditi na njoj i otkrivati neke stvari.