BANJALUKA - Vrijeme godišnjih odmora za mnoge je i vrijeme za knjigu. Međutim, magazini ljeti obično preporučuju "laganije" štivo za plažu. Takav slučaj nije sa sagovornicima "Nezavisnih novina".
Oni našim čitaocima preporučuju u isto vrijeme prijemčivu, ali i literaturu koju bismo mogli nazvati suprotnom od "lake".
Po jednu knjigu za čitanje preko ljeta ovaj put preporučili su književnici i radnici iz oblasti prosvjete i kulture: Stevo Grabovac, Aleksandra Marilović, Sonja Lero Maksimović, Goran Dakić i Milan Milošević. Interesantno je da većina, sa jednim izuzetkom, preporučuje književnost dvadesetog vijeka i takođe, sa jednim izuzetkom, romane iz svjetske u odnosu na domaću literaturu.
Stevo Grabovac - preporuka: Dino Bucati "Tatarska pustinja"
Mladi oficir Đovani Drogo, nakon završene vojne akademije, dobija svoje prvo namještenje - u tvrđavi Bastijani, udaljenom mjestu koje se nalazi na rubu ogromne pustinje. U početku, pun nade i ambicija, vrlo brzo mladi oficir prihvata činjenicu da se nalazi na jednom zaboravljenom i napuštenom mjestu. I pored toga, on i dalje očekuje da će se nešto desiti i u tom iščekivanju provodi dane, mjesece i godine. Život u tvrđavi je uređen po strogim vojničkim pravilima i u njoj vrijeme jednolično prolazi "u čekanju neprijatelja" koji se nikako ne pojavljuje iz opustošene i neprohodne zemlje. Simbolično, ovo je priča o ljudskom životu, sa nizom mističnih, bizarnih, a nekad i komičnih situacija. Stilski, napisana gotovo savršeno, bez ijednog pasusa viška, uvlači vas u sebe od samog početka, od prve rečenice i tako sve do zadnje. Bucati oslikava ljudski život bez imalo uljepšavanja, majstorski vješto. Pojedini kritičari tvrde da, pošto je napisana i objavljena u osvit Drugog svjetskog rata, ova knjiga predstavlja neku vrstu predosjećanja stvari koje će doći ("koje bi trebale doći iz gole pustinje"). No, kako god da posmatrate, ovo je jedno izuzetno štivo koje se čita u dahu. Dino Bucati spada u red najznačajnijih italijanskih pisaca i novinara. Za njega tvrde da je "čuvar naših kolektivnih košmara koji stoji na pragu dnevne sobe i egzistencijalnog pakla" (Dž. Lahiri). A Borhes je tvrdio da će njegovo ime ostati upisano u istoriju književnosti. Ovaj roman samo to potvrđuje.
Aleksandra Marilović - preporuka: "Izvan Afrike" Karen Blikesen
Zaista sam euforična kada imam priliku da preporučim knjigu "Izvan Afrike" danske književnice Karen Bliksen. Iako je nekoliko puta pominjana za Nobelovu nagradu za književnost (u trci sa Andrićem, Hemingvejem i Kamijem), ipak je nikada nije dobila. Naime, odbijeni dokumenti Švedske akademije (1959. godine), koja dodjeljuje nagradu, otkriveni su tek decenijama kasnije i pokazali su da je Bliksenova bila glavni favorit, ali nagradu nije dobila zbog zabrinutosti unutar Akademije da bi se nagrađivanjem još jednog skandinavskog autora pokazalo više favorizovanja prema domaćim, sjevernjačkim piscima. Knjiga počinje rečenicom: "Imala sam farmu u Africi, podno brda Ngong…" U ovom djelu autorka briše granice između memoara, putopisa, eseja i romana, otkrivajući mističnu ljubav prema Africi i njenim stanovnicima te sudbinama nakon dolaska kolonijalnih sila.
Kada je stigla u Keniju 1914, zemlja je bila britanska kolonija, a ona je bila mlada baronica koja se tek udala za svog švedskog rođaka. Djelo opisuje njenu borbu za opstanak na farmi, koja je osuđena na propast jer je na previsokoj nadmorskoj visini za uzgoj kafe, o pojedinim starosjediocima sa kojima je uspostavila blizak odnos, njihovim običajima i plesovima, o borbi sa sifilisom koji joj je prenio suprug. Karen je morala naučiti kako sama upravljati farmom kafe, jer je njen suprug često bio na safarijima ili u bordelima. Zaljubljuje se u velikodušnog, šaramntnog Denisa, koji je bio omiljen u društvu i koji je cijenio stanovnike Afrike, ali je bježao od vezivanja. Nije mu padalo na um da živi u Engleskoj kao plemić. Privlačile su ga savane i tišina afričkog jutra. Bio je najinteligentniji muškarac kojeg je upoznala, a on je upoznao Karen sa brojnim pjesnicima. Obožavao je književnost i muziku. Svaki od dvojice "njenih" muškaraca imao je svoje probleme - jedan hladan, bezosjećajan preljubnik, drugi se odupirao tradicionalnoj ljubavi. A onda ga je ona učinila besmrtnim, a njihovu vezu najljepšom ljubavnom pričom. Na stranicama njenih priča bio je samo njen... Roman je ekranizovan u vizuelno raskošan i emotivan dramski film (Out of Africa, 1985), a glavne uloge tumače Meril Strip i Robert Redford.
Sonja Lero Makimović - preporuka: Tifani Makdanijel "Beti"
U romanu "Beti", prvobitno objavljenom 2020. na engleskom jeziku, a od ove godine dostupnom i našoj čitalačkoj publici u prevodu Lazara Pašćanovića, autorka Tifani Makdanijel radnju smješta u ruralni Ohajo pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog vijeka i ispisuje jednu vrstu sopstvene porodične istorije. Piše o odrastanju Beti Karpenter, svoje majke, po kojoj roman i nosi naziv, o odnosu koji je imala sa svojim roditeljima, majkom bjelkinjom i ocem Čirokijem, kao i sa braćom i sestrama, a kako to život nerijetko namjesti, ne zna se čija je priča potresnija i tragičnija. Ipak, koliko god da se potresni i teški događaju nižu jedan za drugim u ovoj knjizi, oni nisu tu zarad nekakvog jeftinog šokiranja čitalaca. "Beti" je, prije svega, priča o moći jezika, o pamćenju i pripovijedanju kao temeljima individualnog i kolektivnog identiteta te načinima da se prošlost razumije i sačuva, ali i da se od nje napravi otklon i iskorak. U vremenu u kojem se književnost nerijetko svodi na tematsku aktuelnost ili narativne eksperimente, roman Tifani Makdanijel podsjeća na to da temelj velike književnosti i dalje čine snažne priče i sposobnost da se ljudsko iskustvo prikaže istovremeno u svoj njegovoj surovosti i ljepoti.
Goran Dakić - preporuka: Migel Angel Asturijas "Gospodin predsjednik"
Migel Angel Asturijas dobio je Nobelovu nagradu 1967. godine, a opet je njegovo remek-djelo, roman "Gospodin predsjednik", u nekadašnjoj državi štampan samo jednom i to 1972. godine u izdanju zagrebačkog "Naprijeda". Pedeset godina kasnije stigao je i prevod na srpski i roman je objavila "Laguna". "Gospodin predsednik" je dio posebnog latinoameričkog žanra koji je označen kao "novela de dictador" čiji su klasični predstavnici Karpentjer, Ros Bastos, Markes, Ljosa. U neimenovanoj zemlji diktator egomanijak kuje spletke da bi držao na uzdi političke protivnike i čvrstom rukom zadržao vlast. Kako tiranija uzima maha, svi su prisiljeni da načine izbor između kompromisa i smrti. Nadahnuto životom pod režimom predsjednika Manuela Estrade Kabrere, ovo vrhunsko ostvarenje prožeto bogatom liričnošću, simbolikom Maja i narodnim govorom Gvatemale, u isti mah je oštra satira totalitarizma, sveobuhvatan portret psihološke strahovlade i nadrealističko remek-djelo koje je dugi niz godina bilo zabranjeno. U sličnom kalupu je odliven i drugi Asturijasov roman, "Zeleni papa", koji govori o kolonijalističkoj tiraniji. "Gospodin predsjednik" je vjerovatno najčuveniji roman o diktatoru u istoriji Latinske Amerike. To je roman-zamajac nakon kojeg su došli "Jesen patrijarha", "Ja, vrhovni" i "Jarčeva fešta".
Milan Milošević - preporuka Grozdana Olujić "Izlet u nebo"
Godine 1958. pojavljuje se roman koji u sebi sažima komponente novog, tradicionalnog i onoga što će se tih godina u kolokvijalnom govoru prozvati "laganim štivom", tj. popularne literature zabavnog karaktera.
"Izlet u nebo", prvenac mlade spisateljice Grozdane Olujić (1934-2019), bio je "u dosluhu sa modernim tokovima evropske i američke književnosti", ali ne toliko novim izrazom koliko originalnom arhitektonikom naratorove ličnosti. Minja Nikolić, kao atipična djevojka iz provincije, nema socijalistički čist pogled na ljubav, neodlučan je član ljubavnog "trougla" i prilično je ravnodušna prema svemu što, po polnoj vokaciji, "mora". Nedosljedna i neprincipijelna čak i kad je u pitanju sopstvena intima, Minja je prototip moderne djevojke - Jugoslovenke zbunjene prelazom iz predatomskog doba i diktiranih svjetonazora u savremeni urbani inferno. U nemogućnosti da shvati krize kroz koje prolazi ili prihvati razmišljanja mimo uvriježenih, okolina je prosuđuje kao frigidnu prirodu i emotivnog kastrata.
