BANJALUKA - Književno veče s Andreasom Kosertom (Andreas Kossert), njemačkim književnikom i istoričarem, održano je u srijedu uveče u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, a u saradnji ove institucije i "Gete instituta" u Bosni i Hercegovini.
Kosert je renomirani autor iz Berlina koji je predstavio svoje djelo "Bijeg - istorija čovječanstva" (Flucht - eine Menschheitsgeschichte), koje je objavljeno prošle godine. Kako je rečeno u uvodnom dijelu promocije, u ovom veoma značajnom djelu, autor na dirljiv način predstavlja pojedinačne sudbine migracijskih kretanja s početka 21. vijeka koje stavlja u veliki istorijski kontekst.
Književno veče vodila je književnica Tanja Stupar Trifunović, odlomke iz Kosertove knjige na srpskom jeziku čitala je Mihaela Šumić, a događaju su prisustvovali Markus Kedziora, voditelj biblioteke "Gete instituta Bosne i Hercegovine" te Mihael Resanović, prevodilac za njemački jezik, bez kojeg ovo veče nije bilo moguće održati. Važno je istaći da knjiga "Bijeg - istorija čovječanstva" još nije u potpunosti prevedena na srpski jezik, ali da se ova tema i te kako tiče stanovništva u Republici Srpskoj i uopšteno u Bosni i Hercegovini.
"Želim da preciziram da se u knjizi ne radi o migracijama uopšteno govoreći, nego se govori o prisilnoj migraciji, odnosno onome što se po Ženevskoj konvenciji naziva bijegom. Ljudi bježe zbog ratova i zbog nasilja u njihovoj neposrednoj okolini. Već od kraja devetnaestog i početka dvadesetog vijeka taj fenomen postaje masovan. Ljudi zbog nacionalizma ili pripadnosti manjinskoj religiji u odnosu na okolinu bivaju protjerani. Dakle, vrši se klasifikacija, ko pripada nama, a ko ne pripada", objasnio je Kosert u uvodnoj rečenici o čemu je konkretno pisao u knjizi.
On je naveo i lične razloge za nastanak svog djela.
"Knjigu o izbjeglištvu, odnosno nasilnoj emigraciji više sam počeo pisati nesvjesno, nego svjesno. U porodici sam imao iskustvo izbjeglištva. Moj pradjed je izbjegao i umro je u izbjeglištvu. Ja sam naslijedio njegov dnevnik, njegovu bilježnicu, i na osnovu tog porodičnog iskustva počeo sam da pričam. Kasnije, kada sam počeo da pričam sa izbjeglicama svoga doba i kada sam čuo njihove priče, zaključio sam da izbjeglištvo nikada ne završava dolaskom izbjeglice u zemlju odredišta", naveo je Kosert, dodajući da izbjeglice i po mjestu dolaska na novo prebivalište proživljavaju traume. Izbjeglice i rasejana lica, dodao je on, morali su napustiti svoje mjesto življenja protiv vlastite volje i oni žive u emocionalnom odnosu sa onim što su ostavili i za šta su se vezali, tako da tu postoji konstantna napetost između starog i novog života.
Taj osjećaj, jasan je Kosert, ne može se jednostavno isključiti na dugme.
"Mi ne smijemo da izbjeglišvo prihvatimo kao konstantu ljudske istorije. Izbjeglištvo se iz vizure savremenih političara tretira kao kolateralna šteta ratova i njihovih geopolitičkih planova. Ljudi bi trebalo da slušaju jedni druge, jer svi na neki način nose u sebi ili svojoj porodici iskustvo izbjeglištva. Činjenica je da tako nešto može svakom da se dogodi, i danas, i u budućem vremenu, zbog toga više moramo da razgovaramo na tu temu", zaključio je Andreas Kosert.
Ovaj autor za svoja djela dobio je niz nagrada, kao što su NDR Kultur Sachbuchpreis 2020; nagrada "Friedrich Ebert" fondacije "Das politische Buch 2021", a nominovan je i za nagradu "Sachbuchpreis 2021".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.