BANJALUKA - Književni portret Zorana Kostića, prvog počasnog doktora Filološkog fakulteta u Banjaluci, predstavljen je večeras na ovoj visokoobrazovnoj ustanovi.
Studentima i gostima fakulteta jezičkim majstorijama u stihovima Kostić je priredio veče za pamćenje, a tome je umnogome doprinijela i njegova supruga i dramska umjetnica Jelena Trepetova Kostić.
Prvi dio večeri bio je rezervisan za ruske pjesnike u Kostićevom prevodu. Očigledno oduševljena viđenim publika je prisustvovala pjesničkom natpjevavanju supružnika koje je izgledalo otprilike ovako: pjesnik govori svoj prevod, pa glumica originalnu verziju poezije Puškina, Ljermontova, Cvetajeve.
Nakon toga zamjenili su uloge, te je Zoran Kostić govorio svoju poeziju, a Jelena Trepetova Kostić interpretirala je stihove jače polovine na maternjem, ruskom jeziku. Prevode Kostićevih stihova na ruski radio je, sad već pokojni, Aleksandar Šumilov, koji je zaslužan i za jedan od najuspjelijih prevoda Njegoševog Gorskog vijenca.
O poeziji Zorana Kostića pričali su profesori Filološkog, odnosno Filozofskog fakulteta Duško Pevulja i Zoran Arsović.
„Ono po čemu je Zoran Kostić potpuno osoben glas u srpskom pjesništvu to je njegov odnos prema identitetu srpskog jezika i onme što se srpskom jeziku i sa srpskim jezikom dešava u posljednjih dvadeset godina. Osim njega ne znam za savremenog srpskog pjesnika koji je o tome na suštinski način progovorio i iskazao pjesmom ono što filološkim raspravama, koliko god ih bilo, jednostavno nije moguće“, rekao je Duško Pevulja dodajući ako samo uzmemo Kostićevu kovanicu „Jezikrvlje“ onda je suština onoga šta nam se dešava sa jezikom u posljednje dvije ili tri decenije na najbolji mogući način objašnjena. Klica udesa koji nam se desio, nastavio je Pevulja, upravo je u jeziku. On je naglasio da su neke od najboljih pjesama Zorana Kostića posvećene nacionalnoj tematici, za šta je zaslužno pjesnikovo dobro poznavanje nacionalne istorije te identifikacija pojedinca sa narodom.
„Danas istorija može da se sjeća samo pod jednim uslovom – da samu sebe zaboravi. Imate sjećanje koje je naprosto naručeno i u toj situaciji kad čujemo jedan helderlinovski stih, kad Helderlinh zagrmi 'čemu pjesnik u oskudna vremena' odzvanja vam to 'čemu pjesnik' i što više puštate tu rečenicu da vam dobuje ona se manje pojavljuje kao pitanje, a više kao poziv pjesniku da nam sobom objasni kako stvari stoje. Ja večeras ovdje imam čast da govorim zaista o pjesniku“, rekao je Zoran Arsović naglasiviši da njegov imenjak Kostić svojom poezijom i pojavom odnosno ukupnošću dostojno svjedoči o vremenu sadašnjem i prošlom.
Zoran Kostić većinu pjesama govorio je iz zbirke izabrane poezije „Sto jedanaest“.