Imati talenat da svoja lična razmišljanja, emocije, stvari i događaje oko sebe prenesete na papir, ali sa stilom i tako da to neko poželi da pročita, da se pronađe u napisanom, ili da ga isto stavi u razmišljanje, privilegija je rijetkih.
Među takvima je zasigurno i književnik Berislav Blagojević, čija je nova knjiga kratkih priča "Monument" u izdanju "Imprimatura" nedavno objavljena. Kroz 21 priču Blagojević prenosi zapažanja o sudbini običnog čovjeka u savremenom svijetu, ali i piše o ličnim osjećanjima, te odnosu prema životinjama.
Blagojević je dobro poznato ime među domaćom čitalačkom publikom, a pažnju je skrenuo knjigama "Revolucionar", "Tiši od vode", "Mi u magli", "Bumerang". Djela su mu nagrađivana i prevođena, a on u intervjuu za "Nezavisne" govori o "Monumentu", pandemiji, ali i pisanju i budućnosti knjige.
NN: "Monument" donosi 21 kratku priču, koje, kako Igor Simanović navodi, u "ironijskom maniru ukazuju na anomalije ljudske egzistencije na početku trećeg milenijuma". Koje su to anomalije o kojima pišete?
BLAGOJEVIĆ: Zbirka "Monument" je nastajala dugo i sadržajno je prilično raznovrsna. Priče u ovoj zbirci su utvrdile neke teme kojima sam se bavio i ranije, kao što je sudbina tzv. običnog čovjeka u savremenom društvu, ali otvorila je i neka nova polja literarnog zanimanja, a to su prvenstveno procesi (na primjer migracije), lična (o)sjećanja, te odnos prema životinjama. Anomalije su gotovo svakodnevna pojava u našoj stvarnosti, tako da se one neminovno odražavaju i kroz pisanu riječ. Zato su prisutne i kao glavni ili sporedni motivi u ovim pričama. Možda najeksplicitniji primjer predstavlja priča "Distribucija", u kojoj se vodi istraga protiv radnika koji je uključio struju siromašnoj porodici sa bebom. "Distribucija" aludira na nakaradnu raspodjelu hrane, vode, moći, novca, dakle svega onoga što uzrokuje najdublje anomalije i razlike na globalnom, ali i lokalnom nivou.
NN: U priči "Buđenje" bivšeg vojnika nikako ne napuštaju događaji iz rata, pa ih on svaku noć sanja. Nažalost, iako se čini da su neke nedaće poput rata ili drugih katastrofa u nekom momentu završene, one po čovjeka ostavljaju trajne posljedice.
BLAGOJEVIĆ: Trajne posljedice na čovjeka ostavljaju svi traumatični događaji, bilo da zadese mnogo ljudi kao što su ratovi i elementarne katastrofe, bilo da su intimne prirode. Rat je obilježio sve nas, čak i one koji su rođeni nakon rata, mada dobar dio njih to nije osvijestio. Sasvim je logično da se vraćam toj temi, mada to ne činim na uobičajen način. To nisu ratne priče, nisu ni priče o ratu, već prije priče koje analiziraju pogubnost rata na sve, vijekovima unazad. Rat je najčešće u pozadini, jedva dohvatljiv, a opominjuće posljedice njegovog prisustva su u prvom planu.
NN: Iako godinama živite u Banjaluci, u Vašim ranijim knjigama, a sada i pričama u ovoj zbirci uglavnom se osvrćete na rodni grad - Brod. Da li je rodna gruda zapravo nepresušna inspiracija?
BLAGOJEVIĆ: Brod je zaista neiscrpan izvor tema za pisanje. O gradu i okolini napisao sam mnogo tekstova, proze, pa i naučnih radova. Iz nekog razloga, veoma zanimljiva istorija Broda nije dovoljno istražena ni u literarnom ni u stručnom pogledu, pa koristim priliku da kakvom šarom barem djelimično popunim te "bjeline" na karti. Svakako, za pisanje priča značajna su sjećanja, djetinjstvo, a to me iznova vraća na obalu Save. Naslovna priča zbirke "Monument" upravo govori o Brodu, ali i o prolaznosti, mijenjanju i našem (ne)snalaženju u silnim "tranzicijama" koje su nas zadesile proteklih stotinak godina.
NN: Kako Vi doživljavate ovaj period pandemije, koliko Vas opterećuje, koliko utiče na Vaš život i stvaralački proces?
BLAGOJEVIĆ: Pandemija je stvorila tzv. novu stvarnost kojoj se i ja, kao i svi, prilagođavam. Doduše, živim prilično povučeno, na selu, pa nisam osjetio tako dramatične promjene kao drugi ljudi u gradovima. Nedostaju, ipak, neka druženja, susretanja. Međutim, veoma sam zabrinut zbog ljudi koji ostaju bez posla, zbog dodatnog otuđenja, zbog posljedica koje će pandemija ostaviti na djecu školskog uzrasta. Što se tiče stvaralaštva, sve ovo nije narušilo započeto, a i zbirka "Monument" je dokaz. Kao i obično, čitam, pišem i tragam za novim idejama.
NN: Svjedoci smo i mnogih promjena, pa su se tako čak i književne večeri preselile u online svijet. Plašite li se da bi takvo nešto moglo da zaživi i u budućnosti, da bi kontakt sa čitaocima mogao biti sveden na minimum?
BLAGOJEVIĆ: Postoje pisci koji nisu ljubitelji književnih večeri i druženja tog tipa. Ja nisam jedan od njih. Ipak, za mene je važnije od toga da knjige žive, cirkulišu i da je čitaocima omogućeno da dođu do knjige. Čitanje je, za mene, baš kao i pisanje, samotnjačka rabota, nešto intimno. Volio bih, dabome, da se ne izgubi taj neposredni kontakt sa čitaocima, da se promocije i sajmovi knjiga nesmetano održavaju. Sa druge strane, u danima kad nisu radile ni biblioteke, ni knjižare, pokazalo se da su elektronska izdanja takođe važna. Prema tome, kakva god bila budućnost, neophodno je što spremnije dočekati ono što ona donosi, odnosno odnosi.
NN: Iz Vašeg pera izašla je i knjiga za mlade "Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru", koja je takođe dobro prihvaćena. Imate li želju da u budućnosti možda napišete još neku knjigu za najmlađe?
BLAGOJEVIĆ: Ta knjiga je za mene bila predivno novo iskustvo i siguran sam da ću se ponovo okušati u tom žanru. Imali smo brojne planove sa tom knjigom, nažalost, pandemija je stopirala veći dio njih. Druženje sa najmlađima, njihove reakcije, smijeh, svemu tome bih se rado vratio jednog dana.
NN: Koliko se kod nas malo prevodi, a koliko je prevođenje važno dokazuje i činjenica da se Vaša knjiga "Tiši od vode" u novembru našla na šestom mjestu najprodavanijih knjiga u jednoj knjižari u Milanu. Kako podići svijest o prevođenju i njegovom značaju?
BLAGOJEVIĆ: Moglo bi se reći da ne treba toliko podizati svijest koliko treba novca za prevođenje. Svi mi koji pišemo i volimo da čitamo veoma dobro znamo koliko je važno prevoditi i biti prevođen. "Imprimatur", izdavač zbirke "Monument", rijedak je primjer kuće koja premijerno na naše tržište donosi izdanja prevedena sa italijanskog ili češkog jezika. Međutim, prevođenje naših autora na druge jezike je posebna priča i poseban problem. Ja sam imao zaista veliku sreću da se roman "Tiši od vode" pojavi u Italiji i to čak u dva izdanja. Prije svega, za to su zaslužni profesor Danilo Kapaso i sjajni ljudi iz izdavačke kuće "Stilo Editrice" iz Barija.
NN: Negdje sam slušala da ste pričali da zahvaljujući radu u biblioteci imate priliku da otkrivate nevjerovatne knjige, ali i zanimljive stvari, koje su ljudi ostavljali ili zaboravljali među stranicama. Šta ste to sve pronašli?
BLAGOJEVIĆ: Pronašao sam ponešto zanimljivo, razglednice, čestitke, dopisnice, potpise prijašnjih vlasnika, pečate privatnih biblioteka... O tome bi moglo dosta toga da se kaže. Ono što je možda najzanimljivije jeste uticaj tih pronalazaka, nazovimo ih tako, na moje stvaralaštvo. Nekoliko priča iz ove zbirke je inspirisano bibliotekama, a u nekoliko navrata ih pominjem. Biblioteka nudi veoma mnogo svjetova i građu za stvaranje još toliko novih.
NN: Kakav je dalji put "Monumenta", imate li u planu "živu" promociju?
BLAGOJEVIĆ: "Monument" najprije treba da dođe do čitalaca, a za to ćemo iskoristiti sve mogućnosti koje su nam na raspolaganju. O drugim planovima se ne može govoriti u vremenu kad se ni sedam dana unaprijed ne može planirati. Korak po korak, ne može drugačije. Tako nastaje monument, zar ne?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.