"Livanjski Srbi, prosvjetno-duhovna zaostavština" naziv je monografije dvojice autora Branka Dokića i Radovana Jovića, koja će večeras s početkom u 19 časova biti predstavljena u Kulturnom centru Banski dvor.
U knjizi je opisan znajačan doprinos Srba kako za duhovno-prosvjetni život grada Livna, tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu u posljednja dva vijeka, a na promociji o ovom djelu, osim autora, pričaće i recenzenti Željko Vujadinović, Duško Pevulja, Slobodan Nagradić i Ranko Risojević.
Kako je, pak, došlo do realizacije ove značajne studije i koliko se toga zna o livanjskim Srbima danas, za "Nezavisne" pričao je Branko Dokić, koautor knjige, ambasador Bosne i Hercegovine u Grčkoj i bivši dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, čije je porijeklo iz sela Vrbica, kod Livna.
NN: Možete li nam ukratko kazati koliko je velika prosvjetno-duhovna zaostavština Srba u Livnu i kako je došlo do ideje za realizaciju monografije?
DOKIĆ: Pisanje je trajalo posljednjih šest-sedam godina. Bolje reći, od stogodišnjice osnivanja Srpskog pjevačkog i tamburaškog društva u Livnu koje se zove "Sundečić". Naime, tad me vladika Hrizostom, sadašnji mitropolit dabrobosanski, imenovao za predsjednika odbora za obilježavanje tog jubileja i onda smo održali jedan naučni skup o "Sundečiću". Tragom toga, izučavajući zaostavštinu, došli smo do ideje da bi bilo dobro da to unesemo u jednu knjigu jer smo zaključili da su Srbi u stvari ostavili najveći pečat razvoja i školstva i duhovnosti u Livnu. U nekim stvarima može se reći taj trag je veoma značajan za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
NN: Veliku ulogu u svemu tome imala je Srpska pravoslavna crkva?
DOKIĆ: Svakako, mi smo došli do podatka da je zvanično prva osnovna škola u Bosni i Hercegovini počela s radom u Livnu 1820. godine, pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Zvala se Srpska pravoslavna škola. Među prvim crkvama koje su napravljene u naseljenim mjestima po standardima koji su poslije uspostavljeni bila je srpska pravoslavna crkva u Livnu. Ona je podignuta zahvaljujući dovitljivosti i sposobnosti ključnih ljudi, Srba u Livnu, bogatih trgovaca koji su uspjeli dobiti dozvolu iz Carigrada, koji je tada odlučivao o tome. Srbi su u Livnu bili najmoćniji trgovci tog vremena, a Livno je bilo jedno od većih trgovačkih centara u Bosni i Hercegovini, gdje je praktično sva trgovina iz Vizantije i iz Mletaka išla preko Livna u unutrašnjost Bosne i Hercegovine.
NN: Neki od livanjskih Srba su ostali značajni i u istoriji Banjaluke?
DOKIĆ: U knjizi smo obuhvatili i značajne porodice koje su dale veliki doprinos razvoju i duhovnosti i prosvjete Livna, a jedna od tih porodica je bila porodica Kujundžić. Jedan od Kujundžića, Bogoljub Kujundžić, bio je i ban Vrbaske banovine između 1935. i 1937. godine. Taj period je karakterističan po tome što je otvoren Gradski stadion u Banjaluci, a imamo čak i fotografiju koju smo priložili u knjizi fotografisanu pri otvaranju stadiona. Taj stadion je po otvaranju nosio ime "Stadion bana B. Kujundžića". Mi ćemo iskoristiti promociju da na neki način istaknemo ideju da se izvorno ime stadiona ponovo vrati. Mislim da bi to bio jedan lijep gest, prema jednom od ljudi koji su najviše doprinijeli da se stadion otvori. Dakle, naša je zamisao bila ne da pišemo o stradanjima Srba u tom kraju, a koliko su oni stradali govori činjenica da su danas svedeni na statističku grešku. Mi smo ovdje htjeli da pokažemo koliko su Srbi doprinijeli sveopštem razvoju Livna kroz posljednja dva vijeka.
NN: Kakav je danas odnos tamošnjeg stanovništva i vlasti prema zaostavštini Srba i koliko su vidljivi ti tragovi u samom gradu Livnu?
DOKIĆ: Ti tragovi su vidljivi, a koliko se to poštuje to je druga stvar. Primjera radi, jedna od najljepših zgrada u Livnu je zgrada Gimnazije. To je zgrada već pomenutog Srpskog pjevačkog i tamburaškog društva "Sundečić", koje je osnovano prije 107 godina. Iako je zgrada poslije Drugog svjetskog rata nacionalizovana i iako je u nju tada ušla Gimnazija, mnogi stari Livnjaci nikada je nisu nazvali Gimnazijom, nego su je zvali "Sundečić". Takođe, pomenuta porodica Kujundžić je ostavila prelijepu opštinsku zgradu u Livnu, koja isto tako služi za druge svrhe u odnosu na vrijeme nastajanja. Stari Livnjaci to dobro znaju.
Značaj Jovana Sundečića
NN: S obzirom na to da ste Vi iz livanjskog kraja, postoji li nešto što je bitno, a da ste saznali tek pišući ovu knjigu?
DOKIĆ: Ima mnogo stvari koje sam naravno otkrio tek izučavajući građu o prosvjeti i duhovnosti Livna i o angažovanju uglednih Srba, među kojima je i sam Jovan Sundečić. On je u vrijeme SFRJ potpuno zaboravljen, a bio je značajan sveštenik, profesor Pravoslavne bogoslovije u Zadru i pjesnik. Njegovu prvu zbirku pjesama objavia je Matica hrvatska i on je ujedno postao prvi srpski pjesnik kojem je Matica hrvatska objavila zbirku. Bio je i savjetnik knjaza Nikole na Cetinju i, evo, ja moram da priznam dok nisam počeo da radim na ovoj knjizi da nisam znao koliko je on svestran i značajan čovjek bio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.