Književnost

Čitajmo zajedno: Ivo Andrić djelima podigao književnu građevinu

Čitajmo zajedno: Ivo Andrić djelima podigao književnu građevinu
Foto: N.N. | "Nezavisne" uz kampanju "Čitajmo zajedno: Andrić djelima podigao književnu građevinu

BANJALUKA - Ivo Andrić je uvijek više od svega onoga što o njemu saznamo. A znamo da je bio dio svijeta u kojem je živio, ali ne i od tog svijeta, da je pripadao svima, ali i nikome.

O Andriću je teško bilo šta novo reći što nije ispričano, ispisano, zabilježeno. Ali, treba reći zarad novih generacija, koje se upuštaju u saznavanje i upoznavanje sa Andrićem, zašto je važno da se čitaju njegova djela.

A, važno je jer je on naš jedini nobelovac, jedini pisac koji je prikazao sudbinu ljudi i u periodu u kojem je živio, ali i što su njegova djela, ako ne predvidjela, a onda nagovijestila današnjicu i sudbinu koju proživljavamo.

I nema škole koja ovih dana, nosila ona ili ne njegovo ime, neće na časovima pomenuti Andrića. Nema ni profesora koji nije pročitao makar jedno njegovo djelo, a srećna će biti ona djeca koja dođu na čas kod onog koji je iščitao sva, pa da imaju priliku da slušaju o ovom umjetniku koji je imao nevjerovatnu moć empatije i moć da prenese nemirni drhtaj čovječanstva na prostorima Balkana.

Andrić je među onim piscima koji su ove godine dio kampanje "Čitajmo zajedno" Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, a koja ima za cilj da najširoj publici približi djela najvećih srpskih književnika.

Bilo je mnogo velikih dobitnika Nobelove nagrade za književnost, ali većina njih vodila je tih život, dok je Andrićev život, s druge strane, imao ogroman politički značaj. Sa Prvim svjetskim ratom povezan je svojim poznanstvom sa Gavrilom Principom i idejama pokreta "Mlada Bosna".

A sa Drugim svjetskim ratom vezuje ga to što je bio ambasador Jugoslavije u Njemačkoj. Preživio je dva svjetska rata, vidio je imperije kako se uzdižu i padaju, a u jeku svega toga, stvorio je književnost vrijednu divljenja. Priča o njegovom životu je i priča o Evropi u 20. vijeku.

Andrić je metabolisao narodni ep. Reklo bi se da ga danas doživljavamo isto kao i Vuka Karadžića. Razumijemo ga i čak i kada ga ne čitamo, jer je on dio nas.

"Već se primiče dan kada se svijet neće dijeliti na vjere i uvjerenja, nego kada će sva zemlja biti podijeljena u dva tabora: u siromahe i bogate, a to će biti posljednja ura ove velike sramote koja se zove bogatstvo jer nas siromaha ima toliko da bismo, kada bi svaki od nas digao desnu ruku, zasjenili ne samo sjaj vašeg bogatstva, nego i samo sunce", zapisivao je Andrić opisujući tako svojim jedinstvenim stilom upravo te razlike između bogatih i siromašnih koje se i danas na isti način osjećaju.

Poznato je da je Andrić studirao književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gdje je i doktorirao istoriju sa tezom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, ali i bogatstvo mašte i osjećanja svijeta, Andrić je svojim djelima podigao monumentalnu književnu građevinu.

Njegova "Na Drini ćuprija" obavezna je literatura svakog čovjeka koji želi, ako ništa drugo od života, a ono da završi osnovnu školu. Podjednako su velike i značajne i "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija", te pripovijetke "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Znakovi", "Djeca".

U stilu melanholika kakav je bio, strpljivo, ali snažno čekao je jednu ženu 30 godina. Ta žena bila je Milica Babić, kojoj je posvećena i čuvena "Jelena, žena koje nema".

Kada se 1961. godine pojavio na dodjeli Nobelove nagrade, pratila ga je Milica u plavoj haljini s velikom crnom mašnom u kosi. Nažalost, ljubav je trajala kraće od čežnje i čekanja, jer se Milica razboljela i umrla nakon 10 godina braka sa Ivom.

Kada se postavi pitanje koliko je danas čitan Ivo Andrić, tačan odgovor je da je on na Balkanu, ili makar na prostorima bivše Jugoslavije i dalje čitan, ali nažalost ne toliko u ostatku Evrope.

Jedan njemački novinar koji je svojevremeno napisao knjigu posvećenu životu i djelu Andrića kaže da ga mladi Nijemci i Austrijanci smatraju staromodnim piscem iz prošlosti. Ali svi koji su čitali njegova djela znaju da on nikako nije staromodan, već moderni klasik koji ima mnogo toga da nam poruči.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije