BANJALUKA - Promocija knjige "Pisma sa Bukove Kose" akademskog slikara Miroslava Stakića biće održana u ponedeljak, 29. juna u 19 časova u Kući Milanovića u Banjaluci a, pored autora, o knjizi će govoriti novinar Ernest Zavila i aktivista Vladimir Topić.
Riječ je o zbirci poetskih pisama upotpunjenih likovnim radovima tako da čine jedinstvenu umjetničku cjelinu koja je nastala kao jedan od odgovora na alarmantnu ekološku situaciju na lokalitetu Bukova Kosa kod Prijedora.
"Pišem ovo ne zato što sam htio, nego zato što više nisam imao gdje sa sobom. Bukova Kosa nije bila izbor. Bila je zatečeno stanje. Mjesto na kojem sam živio, gledao drveće kako raste, vodu kako teče i ljude kako se pozdravljaju bez straha da će sutra nešto nestati. Nisam znao da će to mjesto postati linija razdvajanja između onoga što sam bio i onoga što sam morao postati. U početku sam vjerovao da se radi o nesporazumu. O pogrešnom papiru. O lošoj procjeni. O prolaznoj pohlepi. Vjerovao sam da institucije postoje zbog ljudi i da se zlo, kada se imenuje, povlači. To je bila moja prva greška", početak je uvodnog pisma Miroslava Stakića.
Autor predgovora u knjizi je Domagoj Stefan Margetić, dok je pogovor pisao Vedran Cvijanović. Ova pisma Margetić je nazvao molitvama.
"Stakić svoje tekstove zove pismima. Rekao bih da su to molitve. Molitve dječaka, čovjeka, supruga, oca, sina. Molitve umjetnika, koji nije pristao na haos ovovremenskog. Čovjeka koji nije pristao da muzikalnost tišine u osami rodnog, pradjedovskog ognjišta zamijeni besmislom buke i haosa ovog svijeta. Pa niti onda kad je taj haos došao pred njegov djedovski prag, niti onda kad je buka duboko nasilnički, primitivno i vulgarno, prodrla u tu tišinu umjetnikove intime. Nije pristao na nasilje kao nešto normalno. Čak niti onda kad su svi oko njega to nasilje, za neku dobru cijenu, smatrali, eto, prihvatljivim", piše Margetić.
Vedran Cvijanović, s druge strane, otkriva da u ovu borbu Stakić ne ulazi kao stranački opozicionar ili puki politički neistomišljenik.
"On je umetnik, stvaralac i vizionar koji, istovremeno zapanjen i podstaknut drskošću i bezobzirnošću drugih, reaguje na nepravdu, braneći sopstveni prag i ognjište svojih predaka. Ovo je kontekst koji prevazilazi bilo kakav banalni, trivijalni i sitničarski vid interesa i sve nas iznova podseća da vera, ljudskost, obraz i dostojanstvo ostaju nesalomivi uprkos sve većim i težim iskušenjima. Svest i istrajna borba zarad ovih ideala upravo su ono što Stakićevoj epistolarno-pesničkoj reči daje upečatljiv, odjekujuć i retorički prodoran ton", navodi Cvijanović. On dodaje da se Stakić obraća sebi bliskim osobama i svima onima sa kojima je u neposrednom kontaktu, istovremeno obraćajući se svima nama, ili preciznije, našoj savjesti.
"Time podstiče na one stvari koje se u vrtlogu materijalne, sumorne i obezbožene svakodnevice često zaborave, a to su: samokritika, samopreispitivanje, moralnost, osnovne ljudske, hrišćanske vrednosti i nasušna čovekova potreba za očuvanjem izvorne ljudskosti i bogolikosti. Stakićeva središnja poruka je nedvosmislena: on želi da sačuva Bukovu Kosu, ili barem onaj njen delić koji mu pripada. Kako i sam kaže u 'Pismima', ovo nije borba koju je on tražio, još manje ona u koju je radosno pohitao, već naprosto stanje koje ga je zateklo", primjećuje Cvijanović.
Satjeran do samih granica "vlastitog straha", "izdržljivosti" i "vjere", Stakić po riječima pisca pogovora nije pokleknuo.
"Njegova energija nije mržnja, čak ni prema neprijatelju kojeg on doživljava kao neminovnost i iskušenje, koje je tek jedna od lekcija na ličnom putu duhovnog uzrastanja i postojanosti u veri. A upravo je ovo poslednje, sadržano u 'Pismu Bogu', možda i najvažnija, a svakako najuzvišenija Stakićeva poruka. Ali on takođe poručuje da vera, plemeniti ideali i duhovne vrednosti ne mogu bez hrabrosti, istrajnosti i nepokolebivosti, koje valja ugraditi u sam temelj individualnog postojanja", zaključuje Vedran Cvijanović.
Miroslav Stakić rođen je 8. juna 1983. godine u Sisku (Hrvatska). Živi i radi u Prijedoru, Bosni i Hercegovini. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, u klasi profesora Vese Sovilja. Autor je niza samostalnih likovnih izložbi, među kojima su posebno zapaženi projekti "The Big Machine Art", Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, Banjaluka, i "Anatomija misli", SKC-Studentski kulturni centar, Beograd, Srbija.