Književnost

Dara Stojiljković za "Nezavisne": Ne mogu da pišem dok ljudi umiru

Dara Stojiljković za "Nezavisne": Ne mogu da pišem dok ljudi umiru
Foto: N.N. | Dara Stojiljković za "Nezavisne": Ne mogu da pišem dok ljudi umiru

BANJALUKA - Dara Stojiljković je poznata glumica i pjesnikinja koja je cijelog života svojim djelovanjem pomjerala granice i razbijala tabue. Ništa drugačije nije bilo ni kada je u 80. godini dobila zvanje master, a kako se bori u ovim danima pandemije virusa korona, vedra i raspoložena Dara je pričala u telefonskom razgovoru za "Nezavisne".

S obzirom na to da su joj sada 84 godine, Dari je u ovim danima zabranjeno kretanje, a ona priznaje da je veoma disciplinovana i da iz stana nije izašla 21 dan. 

"Pre dva dana sam imala misiju da osnažim ljude. Napravila sam frizuru sama, našminkala se, stavila srebrnu traku i srebrni široki rajf preko čela, dok mi je istovremeno za prsa bilo svezano veliko crveno srce. Moj tekst je glasio: 'To može samo ljudsko srce'. Slala sam to svojim prijateljima i stizale su mi divne poruke, takve da sam od sreće plakala", priča Dara.

Ona kaže da joj izolacija ne pada toliko teško i da joj ništa ne fali, a reklo bi se i da je krasi jedna vrlina, a to je skromnost.

"Držim uredno svoj mali stan, a na dijeti sam već više od tri godine tako da pazim šta jedem i ne treba mi mnogo hrane. Izađem u hodnik i hodam više puta kroz isti te tako održavam fizičku kondiciju. Kad uđem u stan, odeću i obuću naravno skinem, da slučajno ne unesem virus korona. Imam i lastiš i masažer, pa mi to sve pomaže", istakla je ova poštovana glumica i pjesnikinja.

S obzirom na to da se ranije dosta družila sa studentima, ali i profesionalnim glumcima, Dara kaže da je i sada oni zovu i pitaju da li joj nešto nedostaje.

Iskreno priznaje da sada ne može da piše jer joj za pisanje treba dobro raspoloženje duše, a to sada nije slučaj.

"Ljudi masovno umiru, pa mi nema smisla da pišem pesme, savest bi me grizla. Imam mnogo napisanih pesama koje će moj sin, doktor Miloš Stojiljković da objavi kad ovo sve prođe", kaže Dara.

Priča da svoje raspoloženje održava tako što sluša klasičnu muziku, i po tri sata. Dan započinje čitanjem stihova te radi na tome da nema ružne misli prema bilo kome jer samo na taj način u svakog od nas može da uđe mir.

"Moje zdravlje je veoma narušeno, ali nosim pozitivnu energiju i borac sam. Mislim da su ljubav, radost, mir, strpljenje, dobrota, milost, vera, krotost i uzdržanje ono što je najbitnije da svaki čovek poseduje", smatra ona.

Napominje i da je informisana, ali da nikako ne želi da sebi kvari raspoloženje cjelodnevnim gledanjem televizije ili čitanjem novina. Pogleda samo naveče dnevnik, toliko da bi bila upućena u situaciju.

Danas će Dara, baš kao i većina starijih od 65 godina s obzirom na to da petkom mogu da obave neophodne poslove, ako ne da prošeta gradskim ulicama, onda bar da ode do marketa kako bi nabavila neophodne namirnice i do banke da plati račune.

Kaže da se ne boji smrti, a zahvalna je Bogu na daru koji posjeduje - za energiju koju ima i ljubav za svako ljudsko biće. Priču, optimistično, sa zahvalom što smo je se u ovim vremenima sjetili, završava - a kako drugo nego stihovima.

"Danas sevaju munje/ hvatam ih vešto/ i sijam... Sijam/ možda ću i sutra/ Ničeg se ne bojim."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije