SP Qatar 2022.

Književnost

Dinko Osmančević za "Nezavisne": Marginalizacija je najbolja cenzura

Dinko Osmančević za "Nezavisne": Marginalizacija je najbolja cenzura
Foto: N.N. | Dinko Osmančević za "Nezavisne": Marginalizacija je najbolja cenzura

Dinko Osmančević višestruko je nagrađivani aforističar i pisac kratkih formi koji je nedavno u izdanju beogradske "Alme" objavio knjigu aforizama "Zlatne rezerve".

"Nekulturno je pričati punih usta. Srećom vlasti brinu o kulturi", "Nekada smo imali pozorište u kući, a sada i u cijeloj državi", "Austrijanci su htjeli Bosnu i Srbiju. Dobili su samo Bosance i Srbe", "Uz prosječnu platu možemo se sasvim lijepo obući za Adu Bojanu", "Narodima sa viškom istorije, uglavnom usfali geografije", "Obećali su nam zvjezdane staze, a odvedoše nas u crnu rupu", neki su od aforizama objavljenih u knjizi.

Pored aforizama, piše satiričnu poeziju i prozu te naučnofantastične i krimi-priče. Bavi se enigmatikom i kolumnista je "Nezavisnih novina".

U svojim radovima promoviše satiru i naučnu fantastiku, ali i uopšte ljude vezane za umjetnosti i kulturu. Zastupljen je u Leksikonu zagonetača Bosne i Hercegovine, a njegovi aforizmi objavljeni su u desetak antologija i u desetinama književnih časopisa i dnevnih listova.

"Zlatne rezerve" njegova je druga knjiga, a prvu knjigu "Veliki prasak" objavio je 2019. godine. Trenutno priprema treću knjigu aforizama te knjigu naučnofantastičnih priča. Više o svom radu govorio je za "Nezavisne".

NN: Knjigu otvara aforizam "Mladi su naše zlatne rezerve, deponovali smo ih u inostranstvo". Kraći i istinitiji opis naše stvarnosti, po mom mišljenju, trenutno ne postoji. Postoji li, međutim, mogućnost da ovo pročitaju krivci za deponovanje naših "zlatnih rezervi" i da urade nešto korisno u vezi s tim pitanjem?

OSMANČEVIĆ: Uvodni aforizam nije samo apel dotičnim krivcima, to je i vapaj da se nešto preduzme, dok ne bude prekasno. Sela su nekada bila biološka baza za gradove, danas su pusta, a tim putem idu i manji gradovi. Kao da živimo u Nojevo, pretpotopno vrijeme, pa žmirimo pred dramatičnim činjenicama. Pred svake izbore, i dalje mašemo ratnim zastavama, a to je jedan od glavnih razloga, naravno, uz loš životni standard, koji mlade tjeraju negdje daleko od balkanske vjetrometine. Nakaradna je matematika da je bolje pobijediti sa 100.000 osvojenih glasova, nego izgubiti, pa i sa milion.

NN: Da li je nedostatak cenzure znak da nadležni više nisu zainteresovani za književnost?

OSMANČEVIĆ: Marginalizacija je najbolja cenzura. Većini medija značajnije je mišljenje nekog rijaliti lika, poznatog po tome što riče sa svojim bikovima, nego stav uglednog pisca, slikara, novinara ili naučnika, u koliko nije u saglasju sa zvaničnom politikom.

NN: Recenzent knjige Miladin Berić vas je nazvao hroničarem jednog vremena, jednog grada, jedne republike, jedne države i jednog pomračenja. Bez ovog posljednjeg, da li biste uopšte i postali hroničar, odnosno da li su za aforizam najbolja mračna vremena?

OSMANČEVIĆ: U svakom društvu, pa i onom najuređenijem, možemo pronaći neku temu za satiru i aforizam, ali naša pijaca mraka nudi nam proizvode za koje svakodnevno zapinjemo. Tako da nam nema premca u svijetu kada je aforizam u pitanju. Nadam se da ćemo vremenom ipak izgubiti primat, ali ne zbog drugih, gorih svjetskih tema, kao što je i rat u Ukrajini, već zato što ćemo se razviti u neko bolje društvo.

NN: Knjige "Veliki prasak" i "Zlatne rezerve" objavljene su u Beogradu. Znači li to da kod nas nema zainteresovanih izdavača za formu aforizma ili zbog većeg tržišta više povjerenja imate u beogradske izdavače?

OSMANČEVIĆ: Ispalo je da sam možda išao težim putem, jer konkurencija u Srbiji je velika i jaka. Ali, beogradski izdavači su imali više sluha i prepoznali su vrijednost onoga što radim.

NN: Mnogo godina se govori o aforizmu kao o potcijenjenoj književnoj formi. Mijenjaju li se stvari nabolje?

OSMANČEVIĆ: Mislim da se stvari mijenjaju nabolje. Primjer za to je i da su nedavno novosadski sportski veterani, osvajači medalja sa najvećih svjetskih smotri, snažno stali iza međunarodnog konkursa za najbolji sportski aforizam, koji je privukao značajnu medijsku pažnju. Drugi moment je da su neki aforističari, kao što je i pomenuti Miladin Berić, ostavili značajan trag u drugim, prihvaćenim književnim formama, pa se time potvrđuje i vrijednost aforizma kao kratke književne forme.

NN: Pišete i u časopisima objavljujete naučnofantastične priče. Možemo li uskoro ove priče očekivati i među koricama knjige?

OSMANČEVIĆ: Mislim da već sada priča ima dovoljno za jednu zbirku, samo bi trebalo naći nekoga ko bi finansijski podržao to koričenje. Takođe, već je spremna i treća zbirka aforizama.

NN: Pored aforizama, satiričnih i naučnofantastičnih priča, pišete pjesme, kolumne, bavite se enigmatikom. Otkud zainteresovanost za ovoliki broj žanrova i u čemu najviše uživate?

OSMANČEVIĆ: Time što čovjek ima više interesovanja, postaje bogatiji. To nije samo vezano za književnost, već uopšte. A što se bavim sa više književnih formi i žanrova, veća je mogućnost potrage za odgovorima na sva životna pitanja, od onih univerzalnih, pa do onih koji se tiču svakodnevice. A, sve to ima svoje izazove i svoje draži.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije