Književnost

Djelo "Gromada", književnika Ranka Pavlovića, promovisano u Banjaluci

Djelo "Gromada", književnika Ranka Pavlovića, promovisano u Banjaluci
Foto: N.N. | Djelo "Gromada", književnika Ranka Pavlovića, promovisano u Banjaluci

BANJALUKA - U gotovo punoj Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor povodom proslave 85. godina postojanja ove institucije u srijedu uveče promovisan je roman "Gromada", književnika Ranka Pavlovića.

Pored autora o knjizi su govorili Sanja Macura i Svetozar Ličina, a prisutne je u klavirskim pauzama sa tri kompozicije počastila pijanistkinja Sanja Čolić-Zelić.

Podsjećamo, roman "Gromada" prošle godine objavili su novosadski "Prometej" i banjalučka Fondacija "Branko Ćopić", a isti je do danas veoma dobro prihvaćen u književnoj javnosti jer se na specifičan način bavi u našoj književnosti i društvu dobro znanom temom vođe. Kažemo specifičan način, jer je i sam pisac tokom promocije istakao da je pišući roman razmišljao da li poslije Radoja Domanovića može iko da piše o vođi, a da to bude vrijedno. Zaključak je bio taj da roman ne treba govoriti o samom vođi, nego o onima koji ga slijepo slijede. Koliko je Pavlović u toj namjeri uspio, otkrila je univerzitetska profesorica Sanja Macura.

"U ovom romanu Ranko Pavlović se veoma uspješno obračunava sa jednom osobinom koja ne može ni da stane u riječ poltronstvo, nego može da stane u sintagmu žuđena pakost", kazala je Macura, otkivajući onima koji još uvijek nisu pročitali knjigu da Pavlovićevi junaci, odnosno antijunaci nemaju imena, već su određeni početnim velikim slovom svojih zanimanja. Tako su redom Zamjenik, Aktivista, Sekretar, Vajar, Čistačica i ostali, nastavila je Macura, zapravo personifikacija onoga što sa sobom karakterno nose.

Mnogi čitaoci će, međutim, upasti u zamku misleći da pišući o jednom totalitarnom režimu Pavlović zapravo govori o Titovoj ili pak Staljinovoj socijalističkoj strukturi vlasti, međutim pisac djelu nije odredio vrijeme radnje. Naprotiv, imajući u vidu da određenim detaljima koji se sa realističkog aspekta nikako nisu mogli dogoditi u prošlosti, pisac se svjesno ograđuje od vremena socijalizma, ispisujući jednu univerzalnu priču o činovnicima i podanicima željnim vlasti. Svetozar Ličina stoga ovaj roman pročitao je kao priču o nama samima.

"Zamjenik, recimo, hoće da postane gromada. Međutim, moram vas razočarati, Zamjenik nije sam, i mi smo s njim. U svima nama gori želja da budemo prvi, da se takmičimo i na kraju krajeva da gradimo svoju sreću. Naravno, kada pretjeramo u svemu tome, ulazimo u jedno patološko stanje, odlično opisano u ovoj knjizi, gdje na kraju čovjeka treba spasavati od samoga sebe", zaključio je Ličina.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije