Književnost

Đorđe Maksimović: Ovdašnjim autorima je potrebno mnogo energije i živaca

Đorđe Maksimović: Ovdašnjim autorima je potrebno mnogo energije i živaca
Foto: N.N. | Đorđe Maksimović za "Nezavisne": Ovdašnjim autorima je potrebno mnogo energije i živaca

Đorđe Maksimović mladi je pisac iz Banjaluke koji je prije nekoliko dana, u izdanju "As Oglasa" iz Zvornika, objavio svoj prozni prvenac "Stvorenja mračnog sata". Naslovi ispisani u sadržaju knjige "Između metka i dinamita", "Cijena pravde", "Pogrešna ekipa", "Zadah smrti" već naslućuju da se radi o krimi i horor pričama. Pisac je likovima, kako bilježi recenzent djela Ljubomir Zuber, dao imena, poslove i pozicije svojstvene lokalnom podneblju, čime, ne samo da je izbjegao dramski kliše, već je počeo postavljati solidne temelje za buduću karijeru krimi-pisca. Šta, međutim, o svemu ovome kaže sam Maksimović, inače pravnik po struci, koji trenutno bez ikakve nadoknade radi kao pripravnik u Osnovnom sudu u Banjaluci, a zarađuje tako što preko interneta Kinezima predaje engleski jezik, pročitajte u intervjuu za "Nezavisne".

NN: Zbog čega naslov "Stvorenja mračnog sata"? Da li isti ima veze s krivim satom u centru Banjaluke?

MAKSIMOVIĆ: Nema veze sa krivim satom, ima veze sa krivim ljudima. Zato što sam uglavnom pisao noću. Kada sam studirao, pisao sam najviše, pa sam učio danju, a Kinezima predajem engleski jezik onlajn već godinama, tako da je vremena za pisanje ostalo i ostaje samo uveče. Tada sam i pisao i većina tih likova nisu neki srećni niti dobri ljudi. Uglavnom se radi o krimi-pričama, krimi-trilerima, a tu je i poneki horor. Pritom mnogo koristim slovensku mitologiju i razna stvorenja iz te mitologije, pa mi je palo na pamet da bi se taj naziv odlično uklopio - jednostavno, pisao sam noću u mračan sat o takvim stvorenjima.

NN: Otkud žanr krimi i horor priča?

MAKSIMOVIĆ: Upisao sam se na pravni fakultet zbog krivičnog prava. Sada sam na krivičnom referatu na pripravničkom radu u sudu i master teza mi je iz oblasti krivičnog prava. Čitav život sam se interesovao za krivično pravo i počeo sam veoma rano čitati krimi-priče, pa sam iz tog čitanja počeo i da pišem. Horore sam zavolio uz jednog domaćeg autora Dejana Ognjanovića, a tako me je zainteresovala i mitologija, pa mi je palo na pamet kako da to uklopim, čisto da se malo odmorim od pisanja krimića.

NN: Studije prava i današnji rad u sudu pomogli su prilikom pisanja?

MAKSIMOVIĆ: Današnji rad u sudu i nije dovoljno, zato što do sada nisam obrađivao nikakve istinite zločine. Prilikom pisanja sve sam izmišljao, ali vjerujem da bih u budućnosti mogao naći inspiraciju na osnovu nekog pravnog slučaja, kako je to mnogo svjetskih pisaca do sada uradilo.

NN: Iako ste izmišljali priče, one se temelje na realnom...

MAKSIMOVIĆ: Upravo to, pogotovo je za Banjaluku značajno zbog toga što se te priče odvijaju u ovom gradu. Zanimljivo je da sam čak i predvidio spuštanje automobila niz stepenice banjalučke tržnice. Kod mene u priči policajac je jurio kriminalca i u potjeri su se obojica spustila niz te stepenice, a kasnije se u jednoj stvarnoj potjeri desilo slično, ali bez spuštanja policajca.

NN: Da li administrativni stil smeta književnom, koliko administrativnog uđe u književnost u Vašem slučaju?

MAKSIMOVIĆ: Zapravo više književnog uđe u administrativno, zato što pisanje sudskih presuda zahtijeva dosta kreativnosti. Kad hoće da napiše kvalitetnu odluku, dobar sudija biva kreativan sudija. Na stranu to što mora imati dobar rezon poznavanja zakona, on mora biti vrlo pismen i kreativan, jer između pismene i nepismene presude vrlo lako je uočiti razliku, tako da kreativnost više pomaže u pisanju akata, nego obrnuto.

NN: Koliko je knjiga danas nakon izdavanja zapravo u rukama autora?

MAKSIMOVIĆ: Imao sam veliku podršku kolega sa Pravnog fakulteta iz Studentskog saveza i tih ljudi sa kojima sam radio. Imao sam takođe veliku podršku izdavača. Što se tiče tog marketinškog dijela, stvarno je bio maksimalno korektan. Iako je mala izdavačka kuća, uspjeli smo nekako izlobirati da se knjiga pojavi u knjižari "Kultura". To je prva njihova knjiga koja se prodaje u zapadnom dijelu RS. Prodaje se i u istočnom dijelu, tako da su, što se tiče tog dijela, ispali vrlo korektni. Međutim, generalno izdavanje knjige je nešto što dugo traje i mukotrpan je to proces. Uz svu podršku, autorima je potrebno mnogo energije i živaca.

NN: Da li će uskoro biti promocija knjige u Banjaluci i drugim gradovima?

MAKSIMOVIĆ: Planiram promocije knjige svakako. Zadovoljan sam zasad, jer su mediji zainteresovani. Lijep je početni odjek objave knjige. Prva promocija će biti vjerovatno u Banskom dvoru ili u prostorijama Narodne i univerzitetske biblioteke RS.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije