Književnost

Dževdet Tuzlić o knjizi "Život na stiku": To nije knjiga o meni, već šmek jednog vremena

Dževdet Tuzlić o knjizi "Život na stiku": To nije knjiga o meni, već šmek jednog vremena
Foto: N.N. | Dževdet Tuzlić o knjizi "Život na stiku": To nije knjiga o meni, već šmek jednog vremena

​Dževdet Tuzlić poznati je novinar i neumorni pregalac u oblasti kulture, koji je četrdeset godina u novinarstvu ove godine obilježio knjigom simboličnog naziva "Život na stiku". Knjiga je u okviru pratećeg programa Teatar festa predstavljena u četvrtak uveče u Narodnom pozorištu Republike Srpske, a o istoj su pored autora govorili Nenad Novaković, Nataša Glišić i Mladen Bićanić.

"Knjiga 'Život  na  stiku'  na  jedan  asocijativan način govori gdje smo mi danas, jer kad je Dževdet počinjao svoju karijeru, nije bilo ni  stika  ni  svih  drugih  čuda  moderne tehnologije,  koje  danas  svakodnevno koristimo  i  uzimamo  zdravo  za  gotovo. Malo je novinara kao što je Dževdet koji mogu ponuditi svoje tekstove, faktografski, originalno i da se pri tome ne stidi nijednog svog teksta od sedamdesetih godina do  danas", istakao je ovom prilikom Novaković, a više o samoj knjizi i svojoj bogatoj novinarskoj karijeri neposredno nakon promocije Dževdet Tuzlić govorio je za "Nezavisne".

NN: Knjigu "Život na stiku" ocijenili ste kao hod kroz vrijeme...

TUZLIĆ: To je jedna specifična publikacija koja je dokumentarni hod kroz vrijeme, kroz mojih četrdeset godina profesionalne karijere u kojoj sam radio u raznim medijima, od radija najduže, pa preko pisanih medija - tu spadaju svakako i "Nezavisne novine", gdje sam bio urednik za kulturu i šef dopisništva iz Sarajeva - do televizije u kojoj sada još uvijek radim. Pokušavao sam da zabilježim važne činjenice u kulturnoj historiji BiH i šire, s obzirom na to da sam imao mogućnost da se srećem sa ljudima iz sfere kulture širom svijeta, iz filmske ponajviše, ali i drugih vidova umjetnosti. Tako da sam neke činjenice vezane za te susrete zabilježio u knjizi, a s druge strane ona je važna i kao jedan dokument jer sadržava arhivske brojeve razgovora koje sam ja radio na radio-televiziji.

NN: Brojevi koje pominjete mogu biti od velike pomoći zainteresovanima za arhivsku građu.

TUZLIĆ: Tako je, ti brojevi nekom istraživaču ili studentu žurnalistike mogu poslužiti kao ulazna informacija u arhivi Radio-televizije Bosne i Hercegovine i na osnovu njih može tražiti razgovor sa Danilom Kišom, Mersadom Berberom i druge. Nažalost, nerealizovan je ostao razgovor sa Milenkom Stojičićem, koji me je zvao ove godine kako bismo uradili zajedno nešto vezano za Danila Kiša, ali nažalost, smrt ga je pretekla. Naprosto sam želio s njim podijeliti radost mog druženja sa Danilom Kišom, ali to je sada jedna druga situacija. No, kažem, u ovoj knjizi je naposto jedan hod kroz vrijeme od nekih mojih prvih vijesti o srušenom mostu koji povezuje čaršiju i Kukavice u Kotor Varošu, koja je objavljena u "Glasu", do mojih intervjua koje sam radio prošlog ljeta na Sarajevo film festivalu.

NN: Koje biste još razgovore izdvojili iz knjige?

TUZLIĆ: Ja sam zaista uradio enormno veliki broj razgovora, ali eto mogu da izdvojim one sa Morganom Frimanom, Oliverom Stonom, Jiržijem Menclom, Bohumilom Hrabalom. Sa Milanom Kunderom sam se sreo, ali nisam pravio razgovor, ali jesam, recimo, sa znamenitim češkim rediteljom Milošem Formanom, koji je, nažalost, nedavno preminuo, ali tu je i jedna čitava lepeza velikih imena koja su činila eksjugoslovensku i bh. kulturnu scenu i čiji se podaci o jednom trenutku njihove uzvišenosti u karijeri mogu pronaći u mojoj knjizi. Kroz arhivsku građu kasnije se lako može dođi do snimaka gdje se može čuti njihov glas. Recimo, možete čuti Žiku Pavlovića kako priča, nakon što ste nedavno gledali njegovu predstavu na Tetar festu u Banjaluci i onda je to jedno novo osjećanje i novi doživljaj jednog vremena i prostora. To su neke činjenice o životu koje ne moraju uvijek biti samo čista kultura, nego i šmek jednog vremena, to nije monografija i knjiga koja govori o meni.

NN: Pošto ste i dalje prisutni na kulturnoj sceni, možete li porediti značaj i ulaganje u kulturu danas u odnosu na prošla vremena koje pominjete?

TUZLIĆ: Teško je biti pošten prema svemu tome. Pošten u smislu iznošenja određenih podataka. Kada su interesne zajednice kulture postojale i tu je uvijek nekolicina dobijala pare, a mnogi su ostajali praznih džepova i u nemogućnosti da naprave ono što su zamisili. Danas, sa druge strane, postoje neki fondovi i neki konkursi koji su najčešće nepošteni, ali naprosto mediji to bilježe kao da je sve normalno. S obzirom na to da je kultura u zapećku već dugo vremena i da se za nju ne odvaja veliki broj stranica u novinama ili minuta na radiju i televiziji, postoji i drugi problem koji kulturu pretvara u sporednu stvar, kao i fudbal, iako ga najviše volimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije