Biblioteka Matice srpske u Novom Sadu obilježila je 150 godina od rođenja pisca Svetolika Rankovića (1863 -1899), priredivši elektronsku izložbu građe iz svojih zbirki i Rukopisnog odjeljenja Matice srpske kojom su obuhvaćena Rankovićeva djela, kao i literatura o njemu.
Autorke postavke su Silvija Čamber i Ivana Grgurić, urednik Miro Vuksanović, a može se pogledati u javnom katalogu Biblioteke do 19. septembra.
Svetolik Ranković rođen je 7. decembra 1863. godine u Velikoj Moštanici, a potom se njegova porodica preselila u Garaši, selo pored Aranđelovca. Nižu gimnaziju i bogosloviju Ranković je završio 1884. u Beogradu, a potom je otišao u Kijev, gdje je 1888. godine završio duhovnu akademiju. Najveći uticaj na njega ostavili su Tolstoj, Gogolj, Gončarov, Koroljenk i drugi ruski pisci. Godine 1892. objavio je prvu pripovijetku "Jesenje slike" u časopisu "Otadžbina". Dok je bio na ljetnom raspustu 1886, hajduci su napali porodičnu kuću i ubili oca Pavla, a majku i ostale mučili. Ranković je uspio da pobjegne, a sve je opisao u prvom romanu "Gorski car", objavljenom 1897. godine, kao 38. knjiga Srpske književne zadruge. Drugi roman "Seoska učiteljica" nagradila je Matica srpska, a štampala ga je Kolarčeva zadužbina 1899. godine.
Liječeći se od tuberkuloze u Herceg Novom 1898. dovršio je pripovijetku "Stari vruskavac" i započeo pisanje trećeg romana "Porušeni ideali". Srpska književna zadruga je 1900. godine, kao 62. knjigu, objavila "Porušene ideale" koje je Ranković završio posljednjih sedmica života.