Književnost

Emir Sokolović: Moja priznanja pripadaju mojim čitaocima

Emir Sokolović: Moja priznanja pripadaju mojim čitaocima
Foto: N.N. | Emir Sokolović: Moja priznanja pripadaju mojim čitaocima

Emir Sokolović je književnik iz Zenice kojem je prije nekoliko dana u Ambasadi Italije u Sarajevu uručena nagrada grada Arke "Tomasso Langdolfi", a nagradu je dobio za dvojezičnu knjigu pjesama "Vjetrovi/I Venti".

Laureatu je nagradu svečano uručio Nikola Minazi, ambasador Italije u BiH, istakavši da je Emir Sokolović najnagrađivaniji bh. autor u Italiji. Povodom ove nagrade, ali i povodom književnog festivala "Pero Živodraga Živkovića", koji vodi Emir Sokolović, a čije će peto izdanje biti održano u Zenici 26. i 27. septembra, ovaj autor govorio je za "Nezavisne".

 

NN: Koliko Vam znače ova nagrada i riječi ambasadora Italije u BiH?

SOKOLOVIĆ: Kada vam je djelo prepoznato u Kvazimodovoj otadžbini, ne možete a da ne živite poeziju. Naprosto, to je jedna sasvim druga dimenzija. Italija je prostor gdje vrijednosni sistem decidno i strogo odvaja kreaciju i zabavu. I tu su greške nedopustive.

NN: Rečeno je da su Vam djela osvojila četrdesetak nagrada u proteklih šest godina. I ovdje se za te uspjehe ne zna. Ili gotovo da se ne zna...

SOKOLOVIĆ: Naprosto, tako sam postavio parametre koji definišu moj rad. Samoizopćio sam se. Treba da imamo predstavu da su samo dva resursa koji se bezuvjetno mogu izgubiti: vrijeme i energija. Ako ste autor, kao što želite da budete, nikako se ne možete komotno odnositi spram te činjenice. Taj odnos vas i izdvaja u odnosu na diletante koji 75% navedenog ulažu u animiranje toga što potpišu. Moraju, jer ovdje je nebitno djelo. Djelo određuje status, a ne obratno, kao što bi trebalo. Ako ste član Udruženja književnika ili PEN-a, niko vas ništa više ne pita, a sujeta vas i te kako uljuljkuje u živom blatu dok vas ne zakrili u cijelosti. Samo je sreća što o tome nikada ne možete imati samosvijest.

NN: Satisfakcija pri samom kreativnom radu je u redu, ali zar Vaša apliciranja na festivale nisu u suprotnosti s tim?

SOKOLOVIĆ: Vjerovatno se stiče takav dojam. Uistinu nije tako. Djelo, izuzev autora, čini i čitalačka publika. Oni koji odvoje novac za vaš rad imaju pravo - izuzev ličnog dojma - da dobiju i javnu satisfakciju. A šta autor da im kompletnije daruje od nagrade na validnom prostoru. Sva moja priznanja i pehari pripadaju isključivo mojim čitaocima.

NN: Od dosadašnjih uspjeha, koji biste posebno izdvojili?

SOKOLOVIĆ: Ako bih bio u poziciji da se moram odrediti, svakako bih na prvo mjesto postavio priređivanje prve Antologije suvremene balkanske poezije koju smo profesor Paolo Marija Roko i ja potpisali u ime izdavačke kuće "LietoColle" iz Koma. A potom bih postavio poziv da budem jedini inostrani član žirija za dodjelu nagrade Premio "Prata", koja se organizuje pod pokroviteljstvom Ureda UNESCO-a Italije.

NN: A nagrade za Vaš autorski rad?

SOKOLOVIĆ: Moj autorski rad me nagradio pri samom stvaralačkom činu. Neukusno bi bilo referirati se komparativno prema onima koji su i sami prepoznali vaše djelo i izdvojili ga pred ostalim. Znači, sve te nagrade za mene imaju istu težinu.

NN: Međunarodni književni festival "Pero Živodraga Živkovića" pri Književnom klubu "Plava paleta" ove sedmice biće održan peti put. Recite nam nešto više o festivalu?

SOKOLOVIĆ: Da. Kao socijalno biće, a koje se pri tome bavi kreativnim radom, morao sam pokušati da učinim nešto specifično i za ovaj neevoluirani prostor. S obzirom na to da smo došli do petog izdanja festivala samostalno i bez bilo čije izvanjske podrške, nameće se zaključak da smo nešto i napravili. Uz pomenuto, ako se zna da je Ambasada Italije u Sarajevu već treću godinu glavni suorganizator, a Ambasada Republike Srbije drugi glavni supokrovitelj, zaključak sami donesite. A posebna zahvalnost ide medijskim pokroviteljima, dnevnim listovima "Oslobođenje" i "Nezavisne novine".

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije