Književnost

Ernest Bučinski za "Nezavisne": Nije mi cilj da uđem u školsku lektiru

Ernest Bučinski za "Nezavisne": Nije mi cilj da uđem u školsku lektiru
Foto: Velibor Tripić | Ernest Bučinski za "Nezavisne": Nije mi cilj da uđem u školsku lektiru
Milan Rakulj Milan Rakulj

Ernest Bučinski je pjesnik, novinar i muzičar iz Banjaluke koji će sutra, sa početkom u 18 časova, u Domu omladine predstaviti svoju knjigu pjesama "Sarkofag od papira", a pored njega, o knjizi će govoriti recenzenti Emir Sokolović i Miladin Berić.

Knjiga je objavljena prije dva mjeseca u izdanju banjalučke "Besjede", a riječ je o lirici podijeljenoj u tri ciklusa. Čitalačka publika pamti Bučinskog i po knjizi aforizama i satirične poezije "Žuta minuta", koju je objavio 2011. godine, a kakva su njegova razmišljanja deset godina poslije, šta se krije između korica "Sarkofaga od papira", a šta misli o književnoj sceni i kulturi danas i ovdje, uoči promocije otkriva u razgovoru za "Nezavisne".

NN: Na Vašu drugu knjigu čekano je punih deset godina. Zbog čega tolika vremenska razlika između "Žute minute" i "Sarkofaga od papira" i u čemu je osnovna razlika između ove dvije knjige?

BUČINSKI: "Žuta minuta" je zbirka aforizama, gdje se nalazi i nekoliko satiričnih pjesama, a "Sarkofag od papira" je zbirka lirskih pjesama. Ovo je moja prva zbirka poezije i dugo sam je pisao, jer nisam osjećao potrebu da objavim knjigu prije nego što pjesme koje se nalaze u zbirci ne sazriju. U principu, poezija je mnogo složenija od drugih književnih formi, jer u sebi nosi intenzivnije emocije i nije lako napraviti selekciju pjesama. U ovoj knjizi se nalazi 48 pjesama, pisane su u proteklih dvadesetak godina i zapravo u neku ruku su i zabilješke tog perioda života. Svaki stih je doživljen i iskren, valjda će to čitateljke i čitaoci i primijetiti.

NN: Urednik i recenzent knjige Emir Sokolović primjećuje da "Sarkofag od papira" u korijenu donosi antipode: simbole drevnosti i kratkotrajnosti. Da li ste o tome razmišljali kada ste birali naslov knjige i šta sve, po Vašem mišljenju, može postati pjesma?

BUČINSKI: Emir Sokolović je i napravio selekciju pjesama i posložio ih u tri kategorije. On je profesionalni pisac i uradio je taj dio posla odlično. Pjesnici ne bi trebalo da budu sujetni i trebalo bi da daju svojim kolegama rukopis na uvid prije objavljivanja kako bi knjige imale što kvalitetniji sadržaj.

NN: Zbirku otvara ciklus ljubavnih pjesama "Bila je", gdje, između ostalog, kažete "bili smo presrećni od tuge / i bili smo pretužni od sreće". Postoji li pjesnik bez poezije o ljubavi i da li je u dovoljnoj mjeri ljubavna poezije prisutna u savremenom pjesništvu?

BUČINSKI: Iskreno ću ti odgovoriti na to pitanje. Tu pjesmu sam posvetio djevojci sa kojom sam se družio prije tri godine, ali sa kojom nisam bio spreman da uđem u ozbiljniju vezu. A nisam bio spreman jer ni ona nije bila baš iskrena i nije bila spremna da se prilagodi meni. Kasnije sam saznao da je sreću našla sa drugim čovjekom. Pjesma je nastala kad sam spoznao da sam je zauvijek izgubio. Pjesme i pišem inspirisan stvarnim situacijama, bar kada je riječ o ljubavnoj poeziji, nema tu mnogo filozofije.

NN: "Sarkofag od papira" sadrži i cikluse "Tvrdi ljudi" i "Magla". "Tvrdi ljudi" nastavak su unutrašnjih nemira i lomova iz ciklusa "Bila je", ali i ogledalo mentaliteta koji će u ciklusu "Magla" postati opšta slika društva danas i ovdje. Konceptualno, rekao bih, veoma dobro osmišljena knjiga od strane urednika. Mislite li da su urednici knjiga, zapravo, potcijenjeni u novije vrijeme, posebno kada je riječ o knjigama poezije, koje često ne možemo čitati kao jednu cjelinu?

BUČINSKI: Urednici ne mogu biti potcijenjeni. Prije možemo reći da su oni koji pišu precijenjeni. Hiperprodukcija je ogromna. Mnogo se piše i svašta se piše. Ali to i nije toliko loše. Važno je da se piše, jer valjda čovjeka to pismo i pisanije i čini čovjekom. Drago mi je da ova moja knjiga ostavlja dojam smislenosti. Mada nisam htio mnogo da mudrujem i važno mi je da knjiga bude čitljiva.

NN: Branislav Nušić kaže: "Bolje je gledati život u pozorišnom komadu, nego gledati pozorišni komad u životu", a Vi pjesmu "Otpad" završavate stihom "Naš životni žanr zove se drama". Kako preživjeti ovu dramu koja je na sceni posljednjih 30 godina i koliko tu umjetnost pomaže?

BUČINSKI: Pa, mi smo ti koji kreiraju svoje živote, mada toga, očigledno, nismo ni svjesni. Od nas zavisi da li ćemo od života stvoriti horor ili romantičnu komediju. Nekako smo možda i navikli vazda da kukumačemo i da se žalimo. To nam je prešlo u naviku. To je dio našeg folklora. Imamo jednu vrlo poganu ljudsku osobinu, a to je da očekujemo da nam neko drugi kreira život. Mislim da nam je to ostalo još od onih kmetovskih vremena.

NN: Pišete poeziju, satiru i aforizme. Bavite se muzikom i novinarstvom i kao takav imate uvid u savremenu produkciju u oblasti umjetnosti i u kulturu uopšte. Gdje su kultura i umjetnost danas u RS i BiH, na kojoj društvenoj ljestvici?

BUČINSKI: Nisam ja baš kompetentan da odgovorim na to pitanje, jer sebe uopšte i ne vidim kao dio te kulture i umjetnosti. Ja nisam ni pisac, ni pjesnik. Pišem čisto iz lične potrebe i ništa više od toga. Nisam profesionalni pisac. Ne zarađujem od pisanja knjiga. Ne nadam se da ću postati nobelovac. Nije mi cilj da uđem u školsku lektiru.

NN: Po zvanju ste profesor filozofije. Možemo li od Vas očekivati knjigu iz ovog žanra, odnosno nekakvu zbirku filozofskih misli i koliko mislite da je filozofija uticala na umjetnost koju stvarate?

BUČINSKI: Pa, uticala je, ali to nije slučaj samo sa mnom. Filozofija utiče na svakog čovjeka koji piše, nebitno šta piše i kako piše, i da li je svjestan ili nesvjestan da je pod uticajem filozofije. Čovjek čim dobije poriv da piše u to ga gura upravo taj nagon da dopre do nekog saznanja, samosaznanja, samospoznaje. Čovjek i ne zna o čemu je htio napisati pjesmu sve dok je ne napiše, a kad je napiše, spozna da je napisao nešto sasvim deseto od onoga što je planirao. Eto, i ovo što napisah valjda je nekakva filozofija, ko će ga znati.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije