Indira Kučuk-Sorguč, dugogodišnja novinarka, publicistkinja, književnica, priređivač i urednica nekoliko knjiga, uživa veliku popularnost kako književne, tako i pozorišne publike u BiH.
Trogodišnje pisanje kolumni objedinila je u knjizi "Ja, mahaluša", koja je za vrlo kratko vrijeme privukla brojnu čitalačku publiku, a potom je isto djelo postavljeno na pozorišne daske.
Kučuk-Sorgučeva piše pozorišne, književne, filmske i likovne kritike, te komentariše kulturnu svakodnevicu u BiH.
U intervjuu za "Nezavisne" Kučuk-Sorgučeva govori o nenadanom uspjehu njenih knjiga, muško-ženskim odnosima, književnoj seni u BiH, ali i o tome kako se nosi sa negativnim kritikama.
NN: Odmah pošto ste objavili prvu knjigu "Ja, mahaluša", Vaše djelo je doživjelo nevjerovatan uspjeh. Da li ste uopšte očkivali takve reakcije čitalaca?
KUČUK-SORGUČ: Znala sam da radim nešto što u svjetlu moderne bh. literature nije imalo svog tipičnog predstavnika. Dakle, prva sam učinila iskorak prema nečemu što je zadnjih petnaestak godina u svijetu žanrovski trend u koji spadaju djela koja seciraju muško-ženske odnose na bazi realnih, proživljenih drama. Znala sam i da su danas stasali čitatelji koji vjeruju u stvarno, bez umivanja i lažnog kitnjastog pakovanja. To sam sebi izlogicirala pošto su moje kolumne izlazile redovito u sedmičnom magazinu "Azra" i ja sam uvidjela da sam pišući o konkretnim ljudskim dramama razumljivim jezikom i s dozom humora, koja je svojstvena bosanskom čovjeku, zapravo dirnula u oblast koja nas sve zanima. A to je oblast čovjekove intime koja briše razliku između radnika i intelektualca, tajkuna i besposličara, jer sve povezuje ista nit, konzumacija ljubavi. Dobijala sam pozitivne reakcije i procijenila da interes publike može biti veliki, ali ovoliki uspjeh uistinu nisam očekivala.
NN: Pitanje muško-ženskih odnosa okosnica je i Vaših kolumni i knjiga, da li će taj odnos ostati vječna inspiracija za pisce i šta je to što Vas uvijek iznova iznenađuje u tim odnosima, ali, vjerovatno i inspiriše?
KUČUK-SORGUČ: Svaka otvorena priča na temu muško-ženskih odnosa nikad ne može biti prevaziđena, dosadna i finalizirana. Uvijek me iznenađuje koliko su ljudi zadrti u svome, koliko ne uče ni na vlastitim, a kamoli tuđim greškama, kako su problematični u emocionalnom izražavanju da nije ni čudo što jedan veći broj strada u magli vlastitih opsjena i strahova. No, za svakog promatrača takvih odnosa, svaki može biti posebna pojava vrijedna tumačenja. Ja sam samo sakupljač tih fantastičnih pojava jer u njima vidim priliku za otvaranje i bliskost. Ma čija ta intima bila ona je poslužila da jedni u druge gledamo kao na partnere po sličnosti, da se poistovjetimo s akterima i da kroz to prepoznavanje pokušamo prestati da osuđujemo nego da pokušamo razumjeti. Naravno, ne vidim u ovim pričama priliku za katarzu i osvješćavanje cijeloga društva, to bi bilo prepotentno, nego dopire do mene glas mojih čitalaca koji kažu da im je sada mnogo lakše kada znaju da je njihova "love story" dječja igračka naspram drugih.
NN: Smatrate li da su Bosanci i Hercegovci narod koji svoje probleme gura pod tepih ili se ne libe da sa svojim prijateljima pričaju i o onim najintimnijim temama?
KUČUK-SORGUČ: Mentalitet je čudo! Premda generalizacije nisu dobre, ipak mislim da je većini drago gurnuti nos tamo gdje mu nije mjesto i dušebrižnički lamentirati nad tuđom gorkom i teškom sudbom. Bez ikakve želje da se iz takve priče izvuče neka pametna pouka za sebe. Jok. Važno je nasladiti se tuđom nevoljom i sladostrasnički uživati u vlastitoj dominaciji. Pametan je onaj čovjek koji uspijeva ne ponoviti svoje greške. A ko padne dvaput na istu čakiju, znači, nije savladao lekciju. I samo je za žaljenje. Nije greška pričati prijateljima svoju intimu, grijeh je živjeti tuđi život, a ne svoj. Zapravo, to je ludost.
NN: Naveli ste da je Vaš životni moto "živi i pusti druge da žive", no čini mi se da je malo onih koji mogu da se vode tom krilaticom. Uspijevate li Vi u tome?
KUČUK-SORGUČ: Svi misle da se zbog ovog "gledanja preko taraba" bavim tuđim životima što me smješta u ove "nezadovoljnike" vlastitim. Ipak, pišem o drugima i za druge, neko i to mora. Sve ove ljudske drame ne zadržavam u sebi nego ih ispisujem dajući im šarmantnu i duhovitu oblandu koja čini da se ti odnosi razrahate. Ja se mentalno naprežem da živim u duhu te krilatice "živi i pusti druge da žive", ali nerijetko nailazim na one "koji me ne puštaju na miru" pa se prvo izmičem, ignoriram, ali kad "dara prevrši mjeru", bogami, izvučem mač iz korica i upotrijebim ga.
NN: Komad koji je rađen po Vašoj knjizi "Ja, mahaluša", gdje god da je izvođen doživljava pozitivne reakcije publike. Kako je došlo do toga da Vaše djelo bude postavljeno na pozorišne daske i da li je to dobar način da se određenim temama i sekvencama iz knjige da još više na važnosti?
KUČUK-SORGUČ: Jednostavno kazaljke su se poklopile sa bioritmom svih učesnika ovog projekta i došao je momenat da "Mahaluša" progovori na sceni. To su oni kozmički tajminzi koje čovjek ne može uplanirati i predvidjeti. Svi izvođači su zatečeni kvalitetom emocija i količinom podrške koju dobijamo od publike ma gdje igrali. Ljudi strpljivo čekaju na ulaznice mjesecima, šalju nam čestitke, zahvaljuju na radosti koju doživljavaju kao krajnji produkt svega i time nam pokazuju da postoji način da se njihove duše oraspolože i obnove. Htjeli smo da naglasimo poruku svake priče kroz pjesmu, a da svaka pjesma opet zabavno konotira tekst. Presretni smo što smo baveći se fenomenima iz domena muško-ženskih odnosa i sami na dobrom putu da postanemo pravi, vjerujem, vrlo pozitivan društveni fenomen.
NN: Za Vas kažu da ste "najoštrije žensko pero u BiH", ali Vas nazivaju i glavnom sarajevskom mahalušom. Da li Vam to imponuje ili Vam ipak ponekad i zasmeta?
KUČUK-SORGUČ: Najiskrenije, nikad mi ne zasmeta. Imam dovoljno godina i radnog staža u novinarstvu da mogu ove "titule" nositi s lakoćom jer sam svojom djelatnošću posredno i uticala na njihovo dobijanje. Nisam odabrala javni poziv da bi se k'o mnogi bh. intelektualci zavukla u svoj "mišji" kabinet i gledala u čemu mi je čar. Važno je u pravo vrijeme pokazati svjesnost i stav jer šutnja nije uvijek zlato. Zapravo, za ove lažnjake jeste jer je fakat obilno naplaćuju. Ja se rukovodim onom koju mi je otac ostavio u nasljeđe: "Bolje biti horoz dan nego kokoš godinama!" Prezirem kukavičluk, snishodljivost, poltronstvo i škrtost, a toga ima napretek, i nije da nemam posla.
NN: Ipak, nisu svi komentari baš uvijek pozitivni. Kako se nosite sa onim negativnim?
KUČUK-SORGUČ: Svaki negativni komentar koji dođe od čovjeka s punim imenom i prezimenom za mene je legitiman i uvažavam ga u potpunosti. Bez obzira da li je argumentacija valjana ili je u pitanju samo lični ukus. No, ne obazirem se nikako na sve te "odvažne" pojedince koji pod raznoraznim nadimcima ostavljaju svoje papazjanijske bljuvotine po internet forumima jer to već zadire u sociopatologiju.
NN: Pišete i treći nastavak popularne knjige "Ja, mahaluša", a u planu je da "Mahaluša" bude pretočena i u TV seriju. Dokle se stigli u realizaciji tih projekata i šta nam to novo pripremate u trećem dijelu "Mahaluše"?
KUČUK-SORGUČ: Postoji iskazani interes određenih producenata da uđu u realizaciju serije "Ja, mahaluša", ali kako živimo tešku recesiju, animiranje sponzora je najveći problem. Pogotovo kada znamo da je svima na pameti prvo profit, a tek onda sve ostalo. Opet, poznato je, da ja nisam ničiji politički igrač niti simpatizer bilo koje vladajuće stranačke opcije i kao takvoj put do trezora mi je zatvoren. Ako se nebo samo od sebe ne otvori za nas bit će ovaj put do TV serijala makadamski.
A, treća "Mahaluša" se uveliko sprema. Do Sajma knjige u aprilu iduće godine trebalo bi da bude objavljena. Neću mijenjati strukturu jer nema smisla odbaciti nešto što je sjajno prihvaćeno. Prva knjiga uskoro će biti štampana u četvrtom izdanju, druga već u drugom i moj izdavač TKD "Šahinpašić" organizovaće i jednu gala proslavu u povodu obilježavanja ovog uspjeha koji je ipak u našim razmjerima prepoznat kao bestseler.
NN: Da li bi uskoro i banjalučka publika mogla uživati u komadu "Ja, mahaluša"?
KUČUK-SORGUČ: Ja iščekujem mjesecima da zaigramo u Banjaluci. Čuli smo da ima interesa, da pozorišna publika pita za naše gostovanje na tamošnjim scenama. Mi smo pokušali nešto izorganizirati u vlastitoj režiji, ali nismo mogli zaokružiti financijsku konstrukciju. Zato se nadam da ćemo biti pozvani da u okviru nekog festivala ili na poziv nekog teatra dođemo i odigramo ovaj najveći pozorišni hit u jednom od najvećih bh. kulturnih centara. A, "Mahaluša" ima i Banjalučanima šta da ponudi, priču o jednoj Banjalučanki, kao i o načinu na koji Krajišnici upražnjavaju ljubav. *
Književna scena BiH
NN: Kako Vi opisujete trenutnu situaciju na književnoj sceni u BiH, da li je to sve mrtvo slovo na papiru ili ipak ima nekih pomaka kada je domaća književnost u pitanju?
KUČUK-SORGUČ: Bez kvantiteta nema kvaliteta. Ja ne vidim kvantitet u raznolikosti autorskih prosedea, a ni na nivou originalnosti, možda samo u beskonačnom broju onih koji nešto "kuckaju". Pošto nema kredibilne kritike za naših života nećemo saznati je li to valjano gledajući iz tog stručnog optikuma. Stoga je najmjerodavniji ipak čitalački sud i sud povijesti, dakle, hoće li neko djelo preživjeti svoje vrijeme. Za sada je taj sud prošlo nekoliko pisaca srednje dobi čiji rad nije tek "mrtvo slovo na papiru". Tako će i ostati sve dok budemo gledali čiji je ko, a ne kakvo mu je pismo i da li dopire do krajnjeg i najvažnijeg korisnika.