Ep Lodovika Ariosta "Bijesni Rolando", koji je prvi put izašao iz štampe 1516. godine, a na ovim prostorima u Kraljevini Srbiji 1897. godine, objavljen je upravo u biblioteci "Atribut", a izdavači su banjalučka "Besjeda" i Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske (NUB RS).
Urednici ovog izdanja su Milan Milošević i Stefan Aldini.
Milan Milošević, urednik biblioteke "Atribut", za "Nezavisne" kaže da je uređivački odbor pomenute biblioteke ovaj put nadmašio sam sebe.
"Dvadeset prvi naslov za 21. vijek! Izuzetno obiman italijanski ep Lodovika Ariosta 'Bijesni Rolando', prvi put u cijelosti i necenzurisan, nakon premijere 1897. godine, kao prva knjiga u BiH štampana na biblijskom papiru, izašla je u Biblioteci 'Atribut' i to pod pokroviteljstvom čak dva izdavača: 'Besjede' i NUB RS! Nemali, dvogodišnji čak, posao nas priređivača napokon je nagrađen", ističe Milošević.
On govori i o potrebi za ovakvom vrstom literature u našem vremenu.
"Greška koju samo laik može napraviti na ovo naše oduševljenje bila bi komentar: zašto ep kad njih više niko ne čita? Razmaženost savremenog čitaoca koji je zaboravio kako izgleda klasičan umetreni stih valja ukoriti neumoljivim odlikama 'Bijesnog Rolanda': na skoro 1.200 stranica nalazi se više od 4.800 prepjevanih strofa sa po osam stihova u svakoj rimovanih u akcentu", kaže Milošević.
Urednik knjige navodi da je u pitanju prepjev Dragiše Stanojevića, koji je prvi put objavljen u necenzurisanoj verziji 1897. godine u izdanju Srpske književne zadruge i to u svega pet stotina primjeraka, dok je cenzurisana verzija iste godine objavljena u nekoliko svesaka u više hiljada primjeraka.
"Danas već uveliko zaboravljeni maher svoje profesije, prevodilac Dragiša Stanojević je uradio za pet i po godina posao koji u bolje organizovanim akademskim krugovima radi čitav tim ljudi. Veličinu prepjeva, u koji će opravdano nakon mog predstavljanja čitalac ovih redova posumnjati, dopuniću natuknicom da je Stanojević rođeni Šumadinac, a da je 'Rolanda', kao ubijeđeni 'vukovac', prepjevavao po zakonima našeg, istočnohercegovačkog dijalekta", otkriva Milošević. On podsjeća da izdanja "Bijesnog Rolanda" na srpskom govornom području nije bilo tokom 20. vijeka.
"Pravi dragulj među klasicima se, eto, tek sad, nakon više od 125 godina od svoje parcijalne premijere u 'slobodnoj' Srbiji, našao dostupan svim zainteresovanim čitaocima, ne samo onim pretplaćenim, kako je to onda bio običaj. Kako je ovaj projekat već od početka obećavao izuzetne troškove, bili smo prisiljeni da potražimo finansijsku pomoć sa strane. Mnogo sluha za kulturni šok ovog tipa većina kontaktiranih (a solventnih!) nije imala", navodi Milošević, dodajući da su štampanje knjige finansijski podržali grad Prijedor, Zavod "Dr Zotović" i SO "Dr Mudrinić". Posebnu zahvalnost uređivački tim, ističe Milošević, a i kultura BiH u cjelini (jer je i ona na dobitku), mora da oda Nenadu Novakoviću, direktoru "Besjede", Ljilji Petrović Zečić, direktorici NUB RS, i Branislavu Ivankoviću, direktoru "Grafida", na saradnji pri izradi ovog jedinstvenog izdanja.
"Šta čitaoca čeka unutar korica 'Bijesnog Rolanda'? Bez standardnog linearnog toka radnje, ovaj ep se ne može čitati drugačije nego kao renesansna parodija na tada važeća opšta mjesta. Rječnikom sve samo ne oskudan, ovaj prepjev Ariostovog epa je pravi mali leksikon srpskog jezika, tako da čitalac neće oskudijevati ni u lingvističkim varijacijama, izuzetno vispreno utisnutih u tkivo", priča Milošević.
Milošević na kraju otkriva u čemu je vidio uredničku strast prilikom rada na ovom djelu, a isto, nada se on, očekuje i zainteresovanog čitaoca.
"Ezoterija, magija, religija, intelektualne rasprave, ljubav i njene izopačenosti, erotika, derivati zakona koji favorizuje fizičku nadmoć i koješta još krase stranice ovog veoma zanimljivog djela, koje će, nadam se, biti prihvaćeno kako to i zaslužuje", zaključuje Milan Milošević.