BEOGRAD - Jedini zabranjivani slikar u bivšoj Jugoslaviji, disident u mladosti, akademik pod starost, cimer Branislava Mihajlovića Mihiza iz čuvene Simine 9a u Beogradu, porušenom u Drugom svjetskom ratu, umjetnik i putnik kalibra i epiteta baš kakav je imao taj rat - dakle, svjetski, Mića Popović, preminuo je na današnji dan prije tačno dvije decenije.
Nakon što je napustio ovaj svijet, svjedočio je pisac Petar Lazić, njegova smrt potresla je samo prijatelje i poštovaoce djela i čovjeka. Bilo je to vrijeme poslije rata, kada su se u čituljama gledali kriminalci i kad su vijesti počinjale telegramima saučešća, koje su razni funkcioneri slali porodicama ubijenih policijskih generala. Ipak, siguran je bio Lazić, iako nije bilo sličnih saučešća u slučaju Miće Popovića, ljeto gospodnje 1996. u nekim budućim vremenima biće zapamćeno baš po njegovoj smrti. I bio je u pravu. Do danas nenadmašni slikar u srpskoj kulturi, za čiju ruku je dokazano da je bila talentovana i kada bi se prihvatila pisanja ili režiserske palice, paradoksalno ili ne, ima svjetliju budućnost od sopstvenog naroda. Povodom dvadesete godišnjice smrti čuvenog slikara u beogradskoj Jugoslovenskoj kinoteci večeras u 19 časova biće otvorena izložba slika iz privatne kolekcije Jovana i Vesne Popović, koje su prošle tretman restauracije Centralnog instituta za konzervaciju.
Vladislav Bajac, glavni urednik "Geopoetike", predstaviće knjigu "Sveti Antun, Ratni dnevnik iz zatvora", objavljenu posebno za ovu godišnjicu, u kojoj će biti dosad neviđeni crteži, dok će projekcije filmova Miće Popovića početi, takođe, večeras i trajaće svaki dan do 27. decembra, do kada će publika moći da pogleda i izložbu.