Smatra se da je Jovan Dučić rođen 15.7.1872.godine u Trebinju.
Pjesnikov otac Andrija bio je trgovac i poginuo je ustanku 1875.godine, a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka. Osnovnu školu Dučić završava u Trebinju i kad se porodica preselila u Mostar Jovan upisuje trgovačku školu kod svog polubrata pošto u Mostaru nije bilo gimnazije.Školovanje nastavlja u Sarajevu 1890.-1891.u učiteljskoj školi, a zatim u Somboru, gdje završava 1893. Jedno vrijeme je bio učitelj u Bijeljini, odakle su ga protjerale vlasti zbog patriotskih pjesama, pa je bio prinuđen da radi u manastirskoj školi u Žitomisliću. Diplomatsku karijeru Dučić započinje 1907. u Ministarstvu inostranih djela Srbije. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927.godine, a potom je privremeno penzionisan. Godine 1937. postavljen je za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu. Jovan Dučić je umro u Americi 7.4.1943.god.
Danas mnogi smatraju da je Dučić bio ženomrzac ili duboko povrijeđen od strane jedne žene da je kroz njenu prizmu gledai i na sve druge žene .
Žene su ga volele. Njegova prva velika ljubav se, nakon njegovog odlaska iz Bijeljine u Mostar, zatvorila u kuću i jedinu sreću nalazila u pismima koja je od njega dobijala. Nakon smrti, na njen zahtev, na njen spomenik je napisano: "Maga Nikolić Živanović, 1874-1957, sama pjesnik i pjesnika Jove Dučića prvo nadahnuće".
Da dodam da je Dučića posljednji put vidjela 1895, kada su prekinuli dvogodišnju vezu. Pominju se njegove mnogobrojne veze i vanbračna djeca nakon toga, o čemu se malo zna. Dučić se nikada nije ženio.
Jovan Dučić je rekao:
"Pronaći dobru ženu, to je teško kao pronaći u svom vrtu izvor petroleuma"
"Ako hoćete da vas žena voli, treba joj dati prilike da vas sto puta slaže, i da uvijek izgleda kao da to ne vidite"
"Žena se ne služi lažima da napadne, nego da se odbrani"
"Ništa ne upropasti ljubav koliko čovjekova pretjerana dobrota. Da vas žena voli ženski, morate prema njoj postupati muški"
"Nema veće radosti čovjekove od one koju može da podjeli sa jednom ženom"
"Žena je oduvjek, neosporno, i najveći podstrek ljudskog uma i ljudske energije. Ona je inspirator kao Bog i priroda."
"Ima i kod najzaljubljenije žene jedno mjesto u duši koje hoće da se sveti onom kojeg voli. Jedna mračna klica nevjerstva i zloće, koju ni samoj sebi ne bi umijela ni smjela da prizna".
"Kao što gusjenice imaju boju lista na kojem leže, ili kao što polip dobije boju predmeta za koji se uhvati, i žena kad laže daje sebi izgled kakav joj treba".
"Kod žene je urođeno da vara na malo i na veliko, svjesno i nesvjesno, namjerno i nenamjerno, a vrlo često i bez ikakve zle namjere, i čak sasvim često iz najbolje namere".
"Žene raznježe srca, izgrade jezik duševnosti, profine načine i dignu ljubav i ljepotu do religije i mudrosti".
"Mnoge su mlade žene ponosne na svoju vrlinu, ali je vrlo malo ostarjelih žena koje se svoje vrline sjećaju sa pretjeranim ponosom".
"Nema nesreće muškarčeve koju žena nije u stanju ili da sasvim neutralizira , ili veoma ublaži".
"Veličina žene je u velikim momentima, u sitnim događajima ona je sitna".
"Nepomućena sreća u ljubavi, to je ne tražiti od žene vjernost.
Rijetko koja žena hoće da osvoji duhom, još manje dušom, a najmanje dobrotom".
"Žena često lako daje, ali se lako ne zaljubljuje".