Kraj decembra je prilika da se prisjetimo svega onoga što smo u godini na izmaku uradili. Tako ćemo se sada osvrnuti na ono o čemu smo u četrdesetak objavljenih tekstova pisali prethodnih mjeseci. Pokušali smo na jednostavan, zanimljiv, duhovit i edukativan način da ukažemo na pravopisne i gramatičke greške ili nedoumice s kojima se često susrećemo. Teme su bile raznovrsne, a sada ćemo se prisjetiti nekih od njih:
Odrična riječca ne uz glagole piše se odvojeno: ne želim, ne znam, ne čuje, ne gledajući, ne znavši.
Uz pomoćne i njima srodne glagole piše se spojeno: nisi, neću, nećemo, nemoj, nemati.
Pisali smo i o nazivima gradova, država, mjesta i nedoumicama s kojima se susrećemo kad pišemo o njima i njihovim stanovnicima pa smo tako podsjetili da je ispravno Banjaluka i Banja Luka, da je prilikom odvojenog pisanja potrebno mijenjati obje riječi po padežima (Banje Luke, Banjoj Luci...), da su Banjalučani (prema Banjaluka) i Banjolučani (prema Banja Luka), a da je pridjev banjalučki od Banjaluka, a banjolučki od Banja Luka.
Pitali smo se zašto je neko iz Kotor Varoša, a neko iz Nove varoši, te u Rječniku SANU pronašli da je varoš imenica i muškog i ženskog roda koja označava veće zbijeno naselje, a kojeg će roda biti zavisi od više faktora: od riječi s kojom je kombinovana u nazivu, podneblja i izgovora samih mještana. Tako je Kotor Varoš muškog, a naselje Nova varoš u Banjaluci ženskog roda.
Postavili smo pitanje da li se kaže u Gradišci ili Gradiški, odnosno na Majorki ili Majorci i pronašli odgovor da je ispravno Gradiški i Gradišci, Liki i Lici, Požegi i Požezi, Rumenki i Rumenci, te da kod stranih geografskih pojmova po pravilu ne dolazi do sibilarizacije (promjene k, g, h u c, z, s) pa se mijenjaju ovako: na Majorki ne Majorci, u Meki, Kazablanki, Nebraski, Malagi, Rigi, Katangi i Volgi, osim u rijetkim slučajevima u Africi, Atici, Korzici, Aljasci, Americi.
A u Americi se nalazi Silicijumska dolina, a ne Silikonska, kako je često kod nas preveden naziv Silicon Valley. Pogrešan prevod prouzrokovalo je jedno slovo, jer se na engleskom silicijum piše silicon, a njihova riječ za silikon je silicone.
Bavili smo se i ženskim imenima koja su nastala od pridjeva, pitajući se hoćemo li pokloniti knjigu Mili ili Miloj, Divni ili Divnoj te pronašli odgovor da, kada pridjevi postanu vlastita imena, oblici imeničke promjene su ustaljeni. Dakle, dala sam poklon Divni i Mili, a ne Divnoj i Miloj.
Primijetili smo da često čujemo, a i pročitamo, da u kinu treba pogledati film s Kijanu Rivsom ili Bred Pitom u glavnoj ulozi te smo skrenuli pažnju da je neophodno staviti u odgovarajući padež i ime, a ne samo prezime Kijanuom Rivsom, odnosno Bredom Pitom.
Kod zamjenica nam je bio zanimljiv srednji rod opšte zamjenice sav, koji glasi sve, a ne svo. Oblik svo ne postoji pa je tako jedino ispravno sve vrijeme, sve troje, sve društvo, sve voće i sve povrće.
Nismo zaboravili ni brojeve pa smo objasnili da je manje brojeve, pogotovo one do deset, bolje pisati slovima nego ciframa (jedan, pet, osam), da se spojeno pišu brojevi od 200 do 900 (dvjesta, trista, šeststo), da se odvojeno pišu višečlani brojevi (osnovni, redni i zbirni) te zbirne brojne imenice (dvadeset tri, sto trideset četiri, dvjesta trideset sedmi, hiljadu petsto dvoje) te da se redni brojevi pišu uz upotrebu tačke (2. avgust, 27. dan, 58. nedjelja), dok su pogrešne varijante 2gi, 2i, 27mi.
Pisali smo i o tuđicama, onima koje upotrebljavamo svaki dan i koje su se odavno prilagodile i odomaćile kod nas, kao što su, na primjer, nazivi odjevnih predmeta šal, majica, bluza, hlače/pantalone, kaput, jakna, čarape, cipele i čizme, ali i onima koje su pod raznim uticajima sve prisutnije kao što su entertejnment, hendlovati, njuz, fejk, kontent, hejtovati... iako odavno u našem jeziku imamo ljepše i prikladnije domaće riječi zabava, rukovati/upravljati, vijest, lažan, sadržaj, mrzјеti...
Upoznali smo vas i s kalkovima, odnosno riječima ili izrazima stvorenim doslovnim prevodom sa stranog jezika, koji zadržavaju gramatičke (posebno tvorbene) posebnosti izvornog jezika. Tako često čujemo, posebno u reklamama, najbolji deterdžent ikad, najpouzdaniji automobil ikad, najnježnija koža ikad, najlakše rukovanje ikad...
To su bukvalni prevodi engleskih konstrukcija superlativ + imenica + ever, koje nisu u duhu našeg jezika.
Naravno, vremenski prilog ikad nije nepravilan i ne treba ga progoniti iz jezika. On je uobičajen, recimo, u frazi bolje ikad nego nikad, kao i u mnogim drugim rečenicama poput upitne: Jesi li ikad vozio motocikl?
Takođe, u našem jeziku nije uobičajeno da se prijedlozi odnose na glagole, na primjer za + infinitiv u konstrukcijama tipa najteža utakmica za igrati, to je za čestitati, soba za iznajmiti, za nadati se, dok u drugim jezicima to nije slučaj. U takvim situacijama treba upotrijebiti glagolsku imenicu umjesto infinitiva: Najteža utakmica za igranje, to je za čestitanje, soba za iznajmljivanje, treba se nadati.
Osvrnuli smo se i na greške koje pravimo, a često nismo ni svjesni da to činimo, na primjer riječ troduplo u našem jeziku ne postoji i jedino je trostruko pravilan oblik; da je ispravno reći sumnja, sumnjati, sumnjiv, a ne sumlja, sumljati, sumljiv; da genitiv množine imenice orah glasi oraha, a ne orasa; da su delinkventi, a ne delikventi, kontingent, a ne kontigent, korespondencija, a ne korespodencija; kao i da su faliti i hvaliti dva različita glagola i kad ti neko nedostaje ne treba reći da ti hvali, nego fali, a kad te neko hvali, treba da budeš ponosan na ono što si učinio.
Pisali smo o prisvojnim pridjevima i pitali se da li je knjiga Miličina ili Milicina i naravno pronašli odgovor da kod imenica na ica pa i kod vlastitih imena, izuzimajući one koje pred tim sufiksom imaju č, prisvojni pridjev se završava na ičin: Miličin, Novičin, kraljičin te da knjiga može biti od papira, ali nikako od Ive Andrića ili od prijateljice.
Podsjetili smo na komparaciju pridjeva, odnosno na superlativ, koji se gradi dodavanjem prefiksa naj na komparativ i da se piše sastavljeno, odnosno kao jedna riječ: najljepši, najjači, najžešći, najsmjeliji.
Prilikom pisanja raznih tekstova nailazili smo na riječi ili izraze koje s lakoćom izgovaramo, ali problem nastaje kad ih treba staviti na papir.
Od svih vrsta riječi čini se da je ta problematika najprisutnija kod pisanja priloga i priloških izraza nastalih u prijedloškim vezama. Uz savjet da kad god ste u mogućnosti pogledate u Pravopis kako se pišu ove riječi, naveli smo da se spojeno pišu po pravilu oni prilozi koji imaju novo, odnosno pomjereno značenje: doduše, zadugo, nabolje, nadesno, napola, uvis, usput; odvojeno se pišu: bez veze, bez obzira, na primjer, na sreću, u stvari, u potpunosti; s crticom udvojeni prilozi kao: kolikotoliko, manjeviše, goredolje, dandanas.
Naučili smo da je riječ roba zbirna imenica i da ona kao takva nema množinu, tako da ne možemo reći prevoz roba, već prevoz više vrsta robe ili prevoz proizvoda.
Podsjetili smo da se nazivi vrsta robe, artikala, odnosno serijskih proizvoda, lijekova i sl., bez obzira na to da li su porijeklom vlastita imena ili ne, pišu malim početnim slovom: rendgen, žilet, vegeta, bensedin, streptomicin, žilavka, fruškogorski rizling, ford, mercedes.
Ukoliko je naziv automobila imenica muškog roda, akuzativ je jednak nominativu kao kod svih ostalih predmeta: vozim opel, ne opela; imam ford, ne forda.
Skrenuli smo pažnju i na to da se riječi koje u sebi sadrže prefiksoid auto kao skraćenicu za automobil i automobilski, automobilistički, pišu kao polusloženice, dakle s crticom: auto-put, auto-mehaničar, auto-prevoznik, auto-škola, auto-dijelovi, auto-moto savez.
Riječi koje u sebi sadrže auto, a koje nije skraćenica od automobil, automobilski ili automobilistički, već ima značenje samo ili sopstveni, pišu se spojeno: autobiografija, autogol, autoportret, autosugestija.
Pisali smo o sinonimima, riječima koje su po značenju identične ili vrlo slične nekoj drugoj riječi, ali se od nje razlikuju po obliku: smiješni i duhoviti; šaljivi i zabavni; crni i vrani, i pleonazmima, odnosno nepotrebno upotrijebljenim različitim, a istoznačnim riječima u sklopu jednog izraza: čak štaviše, mala kućica, vremenski period.
Objasnili smo šta su oksimoron stilska figura koja ujedinjuje dva protivrječna pojma, kao što je na primjer izraz glasna tišina, odnosno vrsta antiteze, paradoksa, u kojem se spajanjem potpuno suprotnih pojmova (obično pridjev + imenica) stvara novi pojam: topli led, skromna raskoš, tiha buka, pametna glupost; palindrom riječ ili fraza koja se može čitati i naopako, a da joj se značenje ne promijeni. Tako na ljudskom tijelu imamo čak tri palindroma oko, kapak i kuk, a tu su još i dud, radar, ratar, potop, kajak, te poznate fraze Ana voli Milovana ili Mače jede ječam; i idiom ustaljeni izraz u jednom jeziku, ustaljeni spoj riječi, odnosno fraza, koji nema pouku, više služi u opisne svrhe i koji se ne može doslovno prevesti na strani jezik. Na primjer: izvoditi bijesne gliste, naše gore list, lupati kao Maksim po diviziji.
Podsjetili smo na to da se apostrof piše u riječima koje se shvataju kao okrnjene, na mjestima na kojima su u pisanju izostala slova, a u izgovoru glasovi (u poeziji zbog stiha, u govornom jeziku, dijalekatskim zapisima). Na primjer: Jesi l' donio one knjige? On s' obazire zdesna nalijevo.
Zanimljiv nam je bio i jedan padež vokativ, jer je gramatički izdvojen iz rečenice i stoji izvan njenog i subjekatskog i predikatskog dijela. Kao takav on se u govoru posebno naglašava, a u pisanju se obavezno izdvaja zarezom, bez obzira na to na kojem mjestu u rečenici se nalazi: na početku, u sredini ili na kraju. Pošto je izdvojen iz rečenice, nema neku posebnu službu (funkciju) u njoj. Na primjer: Crni Milorade, pa zar popi svu rakiju?
U jednom od prvih tekstova pisali smo o tome kako se pišu nazivi praznika, a na kraju ovog, koji se baš odužio jer smo bili vrijedni ove godine, ostaje nam samo da vam poželimo mnogo zdravlja i uspjeha u novoj godini i da vam čestitamo Božić.